Story Café

Vesna de Vinča: Dom koji se stvara duhom (foto)

Autor: | 01/02/2018

Vesna de Vinča: Dom koji se stvara duhom (foto)

Poznata novinarka i autorka brojnih intervjua sa slavnim ličnostima s godinama sve više uči da sreću pronalazi u ličnom napretku, a svoja saznanja primenjuje i na prostor u kom boravi

Za ljude od avanturističkog duha i one koji umeju da se posvete hedonizmu, dom se nalazi tamo gde ga vi stvorite. Naša poznata novinarka i spisateljica Vesna de Vinča (60) ne samo da se slaže s tom konstatacijom već ide malo dalje pa sebe smatra začetnikom jednog posebnog umeća – proizvodnjom doma u koraku. Naime, gde god se ova šarmantna plavuša zadesi, u stanju je da se oseća kao kod kuće, a dom definiše kao mesto u kojem na kraju dana pronađete spokoj.

– Sećam se redovnih scena kada naša lepotica Sanja Papić, a ne pamtim sve zemlje i hotele koje smo prošle zajedno od Nigerije do Ekvadora, iz kofera izvadi mirišljavu sveću, stavi je na sto, teatralno upali pa kaže: "Guru, napokon smo kod kuće“! Onda se grohotom smejemo jer, zaista, duh proizvodi dom – priča nam Vesna koja to vidi kao jedan od principa njenog života.

Kako i ne bi, uspešna producentkinja samo u Beogradu stanuje na nekoliko adresa, a nadaleko je poznata priča o splavu "Eko centar“ na Ušću, gde je takođe njen dom. U poslednje dve godine sve češće je u stanu svoje majke, u kojem je odrasla, iz koga ima prelep pogled na Hram Svetog Save. Ipak, ovog puta odlučili smo se za slikanje njenog svetlog i prostranog stana na Neimaru u kojem danas najčešće boravi jer za novinarku ima poseban značaj.

– Ovaj stan bio je gnezdo koje sam napravila s mojim vitezom Predragom Vitasom. To je prostrano i prozračno, svetlo stanište dobre energije iz kojeg sam od muke ogromnog gubitka svoga supruga izbegla na brod. Evo, sakupila sam snagu da se vratim na Neimar. Krećem se u krugu između te tri tačke prepoznatljivog dizajna – De Vinča rukopisa – kaže Vesna koja prostor voli da očisti od viška detalja, smanji količinu nameštaja i oragnizuje ga tako da se otvore dijagonale pogleda koji ima smisao, da u njega unese ljubav i estetiku.

– Stalno "belim“ prostor i izbacujem višak stvari. Težim jednostavnosti i minimalizmu u svemu. Materija nas opseda svakodnevno, pokušava da nas uguši. Zato redovno uklanjam sve ono nepotrebno što se nevidljivo useljava: sitnice, kvaziknjige, kvazispravice, novine, kese, papire, poklanjam garderobu. Robujem jedino emotivnim vrednostima. Čuvam, na primer, tašnu-mačkicu, poklon mog životnog učitelja Olje Ivanjicki. Pored emotivnih predmeta, u stanu čuvam vredne knjige. Dakle, cene i brendovi me ne impresioniraju, ali vrednosti da – kaže nam predsednica organizacije "Miss Srbija“ i "Miss Montenegro“.

Pitali smo je da li slično reznovanje primenjuje i u uređenju samog života.

– Umetnost življenja najviši je oblik umetnosti. Po latinskoj poslovici "Carpe diem“, koja znači "Iskoristi dan“, gledam da mi nijedan dan ne prođe bez otkrića. Poštujem jutro i početak novog dana. Slede susreti s različitim krugovima ljudi, u kojima učestvujem potpuno i iskreno. Najvrednija stvar na svetu danas jeste potpuni ljudski i emotivni susret. Žalim što ljude koje sam volela, počev od mog oca Minje i muža Predraga, koji su otišli na drugu planetu, nisam dovoljno ljubila i govorila im koliko ih volim i poštujem. To je nauk. Redovno zovnem prijatelje da im kažem da ih volim. Pomažem što više mogu, opraštam. Trudim se da budem na tom putu – inspirativno priča autorka koja je prethodnog oktobra napunila šezdeset godina pa nas je zanimalo da li se time nešto značajno promenilo.

– Trudim se da nemam godine i da ne pripadam svetu vremena. Onaj kome je vreme neprijatelj, taj je u nezavidnoj poziciji. Zato uvek iznova punim 33 godine. Treba uvek biti na početku i biti spreman na skok. To je važno. Što bi rekao moj divni prijatelj Momo Kapor: "Kad bih mogao ponovo da se rodim, bio bih ponedeljak“ – poručuje Vesna.

Ipak, primećuje da je u nekim sferama života danas mudrija nego ranije.

– Gubitak moga Vitasa pre 19 godina okrenuo me je protiv značaja materijalnog sveta. Mislim da čak preterujem u ponižavanju materije u svom sistemu vrednosti. Ideje, ljubav i poštovanje, to je ono što me danas pokreće. Sve što mi se ispreči na putu – baš sve, svako pa i teško iskustvo tumačim kao smernicu. U svemu tražim dobro. Forsiram radost druženja i življenja. Nemam neprijatelje. To je možda najvažnija mudrost koju sam usvojila. Sve je to iskušenje koje je potrebno izdržati i uraditi ljudski, ne posustati u tome da se ostane dobar čovek – kaže Vesna, ali otkriva i na kojim poljima i dalje pravi iste greške.

– Uvek verujem, uprkos iskustvu koje mi često pokazuje da treba sumnjati. Oni koji su sumnjali uvek su više bili u pravu od onih koji su verovali, ali oni koji su verovali uvek su više uradili od onih koji su sumnjali. To su reči mudrog Duška Radovića. Živim u snovima i mašti, uprkos onima koji stalno upućuju na realnost – ističe autorka.

Sada je u životnom dobu kada može da se okrene iza sebe i pogleda koliko toga je učinila a šta je tek pred njom. Zanimalo nas je da li se nalazi tamo gde je mislila da će u ovoj fazi biti.

– Mislila sam da ću biti bezbrižnija. Ipak, zadovoljna sam jer sam pronašla put ka samoj sebi i krećem se nekada bržim a nekada sporijim koracima u tom smislenom pravcu. Unošenje smisla u svaki naš postupak, trebalo bi da bude taj put. "Sve što tkaš, vezuj konce za nebo“ – priseća se reči vladike Nikolaja Velimirovića.

Motivaciju za dalji napredak pronalazi u onome što radi.

– Nemam privatni život, nemam ni posao. Znate ono: "Ako voliš ono što radiš, nikada nećeš biti na poslu“. Novinarstvo i istraživanje lepote, to je sada moj život – tvrdi De Vinča, ali mi ipak moramo da proverimo slaže li se sa onom izrekom da iza svake uspešne žene stoji i ostvaren partner. Vesna zagonetno odgovara.

– Sigurna sam da je bolje s partnerom, naravno ako je pravi, ako vas stimuliše, daje slobodu i ako se u njegovom zagrljaju nalaze razumevanje, uteha i mir – kaže spisateljica.

Ipak, s kim provodi značajne trenutke, odmore i praznike?

– Lepe trenutke treba stvarati, režirati, sebi i drugima. Svoj rođendan provela sam s ličnim anđelima, svedocima mog života od detinjstva pa nadalje, mojom braćom i sestrama u duhu iz Srbije i sveta, počev od prvih anđela, biološkog brata Bate i mojih mama, profesorke Tanje Jugović i glumice Rade Đuričin. Ko nema prijatelje iz detinjstva, taj je sumnjiv. Ko ne poštuje svoju majku i svoje učitelje, takođe je sumnjiv. Mora postojati vrednosna piramida da bi se sa blagoslovom išlo dalje – zaključuje Vesna de Vinča.