Story Café

Nepoznato o poznatima - Aja Jung: Ne volim da čuvam tajne

Nepoznato o poznatima - Aja Jung: Ne volim da čuvam tajne

Direktorka Beogradskog festivala igre Aja Jung otkriva koju rečenicu svoje majke danas najčešće ponavlja ćerkama, zašto je odlučila da se vrati u Beograd i ko joj je bio najveći oslonac u životu

Rukovodite li se nekada Beketovom izrekom: "Prvo pleši, posle misli. To je prirodan tok"?

– Beket je bio majstor apsurda. Bez inteligencije, znanja i plana, igra lako postane igrarija.

Šta je za vas igra?

– Igra je moj život. Čudesna magija koja je zaokupila moju energiju, telo i um još od ranog detinjstva.

Volite li da se igrate i u životu ili je igra kod vas rezervisana samo za scenu?

– Velika je prednost kada iskustvo sa scene možete i umete da prenesete u običan život. U tom slučaju, igra može da bude velika, lepa i da ima svoj smisao.

Šta vas najlakše izbaci iz takta?

– Glupi ljudi. Tu nema mnogo pomoći, ali uvek ima mnogo štete.

Koliko puta tokom dana pogledate u mobilni telefon?

– Previše. Ne mogu da shvatim kako smo živeli bez te sprave, ali je sigurno bilo bolje.

Bez kod dnevnog rituala ne biste mogli da zamislite život?

– Bez šetnje psa, naravno.

Da li je slobodno vreme danas najveći luksuz?

– Jeste. Zato je ogromna odgovornost pred svima koji proizvode ili predstavljaju umetničke sadržaje. Mi pokušavamo da otmemo nečije slobodno vreme. Ono što prikazujemo mora biti vredno tog vremena.

Umete li da čuvate tajnu?

– Ako ima smisla da je čuvam, onda – da. U principu, ne volim tajne. Samo sam oprezna s planovima i snovima koji čekaju na ispunjenje.

Koju rečenicu svoje majke danas ponavljate svojim ćerkama?

– Prošetaj psa!

Šta Beograd poseduje što niste našli u drugim svetskim gradovima u kojima ste živeli?

– Moj Dorćol. Moju kuću. Jedno parče sivkastog neba ispod koga sam naučila da maštam i stvaram.

Ko je vaš najveći životni oslonac?

– Sve žene u mojoj porodici. I nekoliko divnih prijatelja.

Koji predmet biste uveli u naše škole?

– Umetničku igru, koja je odavno prisutna u mnogim zemljama koje streme ka kreativnom društvu.

Koji mirisi vas uvek vrate u detinjstvo?

– Miris đevreka iz ulice Cimicki u Solunu.

Kako odgovarate neljubaznim i nevaspitanim ljudima?

– Nekada je najbolje ignorisati određene ljude i pojave.

Da li nekada šapućete u društvu?

– Znam da to nije uvek popularno, ali ja jedino umem da razgovaram otvoreno i direktno. Ne volim šaputanje, osim onog kada deca spavaju.

Hit odgovor:

Šta biste poželeli kada biste uhvatili zlatnu ribicu?

– Da je odmah vratim u vodu. Ne volim da se životinje muče. Ljudi su najsurovije zemaljske kreature.