Story Café

Nebojša Milovanović: Svakoga dana učim da budem roditelj (foto)

Nebojša Milovanović: Svakoga dana učim da budem roditelj (foto)

Glumac Nebojša Milovanović (44) proteklu godinu pamtiće kao jednu od najuspešnijih. Na profesionalnom planu ostvario je nekoliko zapaženih televizijskih rola i opravdao brojne nagrade koje krase njegovu radnu biografiju. Gledali smo ga u serijama “Vojna akademija”, “Jutro će promeniti sve”, kao i u drami “Koreni” u kojoj je tumačio malu, ali vrlo značajnu ulogu. Svejedno o kakvom je projektu reč, rođeni Valjevac poznat je po tome što svakom poslu pristupa vrlo predano, te ne čudi što se za pozorišne komade u kojima učestvuje uvek traži karta više. O njegovoj autorskoj stendap melodrami “Stand down” priča se s oduševljenjem, a čak i najstroži kritičari ističu da svojim performansom otvara i najsitnije pore ljudske duše i vraća u doba kada je poezija bila na ceni.

Popularni dramski umetnik tvrdi da će 2018. godinu ipak najviše pamtiti po rođenju sina Andrije. Njegova supruga, arhitekta Tijana (38), proteklog juna donela je na svet njihovo četvrto dete i ostvarila zajednički san o velikoj porodici. Mališan koji već pokazuje karakterne osobine oba roditelja vrlo brzo postao je miljenik ostatka porodice: brata Stojana (4) i sestara Vere (6) i Nade (2).

Budući da ste nedavno postali roditelji po četvrti put, kako se supruga i vi nosite sa svim roditeljskim zadacima?

- Kada ste u vodi, onda plivate, bez obzira na to da li je hladna, brza, duboka ili mirna. Ako nešto ne znamo, učimo u hodu. Preispitujemo se, ali uvek se trudimo da nas vode srce, instinkti i roditeljska mudrost. Neprestano učimo. Sa svakim detetom i njegovim karakterom odvija se nešto novo i drugačije, tako je i sada sa Andrijom. Proces navikavanja smo pregurali i čini mi se da smo se vrlo lepo privikli na njega, ali i on na nas. Očigledno je da mu prija sredina u koju je došao.

Kako se prema njemu ophode starije sestre i brat, jesu li ljubomorni?

- Ljubomora je nešto što je svako od njih preživeo pri susretima s novim članovima, ali sada preovlađuje isključivo obostrana radost. Svi su podjednako pažljivi prema njemu i u znatnoj meri privlače njegovu pažnju. Ipak, budući da je mama najneophodnija tokom bebinih prvih par meseci života, Tijana je trenutno centar njegovog sveta.

Jeste li oduvek razmišljali o velikoj porodici ili su se jednostavno kockice tako posložile?

- Verovatno je da sam to priželjkivao, ali činjenica je da je to moguće jedino kada je ta želja prisutna kod oba partnera.

Budući da socijalizacija ima veliki uticaj na vaspitavanje i usmeravanje dece, strahujete li da nećete uspeti da odgovorite svakom roditeljskom izazovu?

- Naravno da postoji strah, ali na svu sreću nije dominantan. Kako se zadaci i obaveze oko dece koriguju, tako se i Tijana i ja menjamo i sazrevamo. Naše uloge su jednostavno, ali veoma precizno uređene, od strane prirode i tvorca, dok je na nama da ih što bolje odigramo. Najčešće kod njihovog vaspitanja primenjujemo ono što je predanje i što je provereno u vaspitanju naših roditelja. A onda u odnosu na vreme u kojem živimo sve to oblikujemo i nadograđujemo.

Vaša autorska stendap melodrama "Stand Down" sastoji se delimično iz recitovanja poezije. Uspevate li svojim mališanima da prenesete sličan sadržaj primeran njihovim godinama. Čitate li im dečju poeziju pred spavanje?

- Uglavnom to činim nekom pričom ili pesmom za laku noć. Poezija ipak navodi na razmišljanje, ne opušta i ne uspavljuje.

Kažu da su ćerke prisnije sa ocem. Osećate li tu povezanost kojom se očevi hvale?

- To se donekle oseća u karakteru pola, mada je, čini mi se, privrženost o kojoj pričate vezana za kasniji period odrastanja. Verujem da će to doći do izražaja tek kada malo porastu.

Izjavili ste da se Vera bavi crtanjem, pokazuju li ostali mališani neka interesovanja?

- Nada je još uvek zaista mala da bi istakla neko interesovanje, dok smo primetili da Stojana takođe zanima crtanje. Dobar je i sa brojevima, a pohađa i časove tekvondoa u vrtiću. Za ozbiljnija usmerenja smatram da je još rano.

Pored brojnih profesionalnih i privatnih obaveza, uspevate li vi i supruga da pronađete malo vremena za vas dvoje?

- Trudimo se da imamo samo naše vreme. Verujem da, ukoliko ljudi to zaista žele, uvek mogu da pronađu način da se osame i kvalitetno provedu zajedničke trenutke.

Od koga u takvim situacijama tražite pomoć?

- Retko kad tražimo usluge, uglavnom se snalazimo sami. Povremeno angažujemo ženu kao ispomoć u kući, a i vrtić i predškolsko su od velike pomoći. Trenutno nam je najvažnije da su nam deca zdrava, ostalo je manje bitno.

Koja rola je tokom prpšle godine ostavila na vas najjači utisak i možda bila veći izazov nego što ste se nadali?

- Svaki projekat je za sebe poseban, ali izdvojila se uloga u seriji “Koreni”. Imao sam scene s divnim partnerima koje će, verujem, publika pamtiti. Reakcije su za sada zaista divne.