Story Café

Marko Bulat: U ovoj godini želim još dece

Marko Bulat: U ovoj godini želim još dece

Poznati muzičar Marko Bulat otkriva da poveden proteklim novogodišnjim i božićnim praznicima svoju ćerkicu uči da veruje u Boga, bude privržena porodici, poštuje prave vrednosti i postane sanjar poput njega

S obzirom na prirodu posla kojim se bavi, poznati pevač Marko Bulat (44) svoje novogodišnje dane provodi uveseljavajući publiku, daleko od porodičnog doma. Upravo je to razlog zašto se svake godine trudi da barem pravoslavne praznike obeleži sa svojim najmilijima i dočeka ih u pravom hrišćanskom duhu. Poštujući tradiciju, Badnje veče i Božić najčešće proslavlja u domu svojih roditelja, obeležavajući prvo rođendan svoje majke 6. januara, a zatim i rođenje Isusa Hrista.

– Po navici, praznike provodim s roditeljima, rođenim bratom, njegovom suprugom i decom ali i mojom porodicom – Marijom, njenom ćerkom iz prvog braka Sofijom, a od ove godine i našim najmlađim članom, mezimicom Doroteom. Odmah nakon što oduvamo svećice s mamine rođendanske torte uslede dogovori oko božićne trpeze. Svako dobija zaduženje šta priprema od hrane i to sutradan donese. Kasnije tog istog dana svi odlazimo u crkvu na ponoćnu liturgiju kako bismo učestvovali u paljenju badnjaka, svesni da na taj način ugrevamo ognjište gde će se po simbolici obaviti rađanje Isusa Hrista – ponosno prepričava svoje praznične momente Marko i ističe da je dan Božića jednako poseban u domu njegove porodice.

– Svaki put kada dočekujemo Božić, ja se setim naše bake koja nas je budila sa čarapama punim poklona. Nažalost, to više ne radimo, ali taj dan rezervisan je za razne porodične događaje, poput lomljenja česnice, pronalaženje banke u njoj, kao i za bogatu trpezu u kojoj svi zajedno uživamo. Ove godine na trpezarijskom stolu našla se ukusna jagnjetina, ali s obzirom na post iza nas, moram da kažem da niko nije imao spektakularno velik apetit. Svakako, hrana u tim momentima i nije toliko važna, najbitnije je druženje i energija među članovima porodice koja je neobjašnjiva.

Po njegovom mišljenju, to je jedinstvena prilika da čitava familija bude na okupu, da se zajedno smeju, raduju i da međusobno podele sva ona lepa, ali i manje lepa osećanja koja ih tište i ne daju im sna. Pred sam kraj večeri sumiraju se utisci od prethodne godine i otkrivaju individualni snovi čija se ostvarenja očekuju u narednom periodu.

– U novoj godini priželjkujem da objavim još jedan singl, jednako dobar kao “Kad pijem sam”, koji sam promovisao 26. decembra. Zatim, da svi budemo zdravi, ali najviše bih voleo da mi Marija podari još dece. Znate kako se kaže: “Traži i dobićeš”. Moje je da želim, a kako će biti, to nek Bog odluči. Dvadeset godina mi nije dao potomke, ako je suđeno da ih nemam više i to je u redu, ali smatram da je smisao svakog braka umnožavanje. Voleo bih da nam u narednom periodu lonac u kojem kuvamo ručak bude što veći, da dobijemo bar još troje mališana, koji će razdragano trčati po kući, sve rasturati i flekati. Drago mi je što u toj svojoj želji nisam usamljen i što i moja supruga ima iste snove, sada je samo do Boga, ali i da mi radimo na tome – kroz osmeh otkriva svoje želje Bulat i ne krije da u novoj godini očekuje i malo porodičnog ali i medijskog mira, kojim se tokom proteklog perioda nije mogao pohvaliti.

– Iza nas je burna godina, koliko je bila dobra, toliko je bila i loša. Rođenjem naše Dorotee početkom februara doživeli smo najveći blagoslov i radost, ali i momente najveće strepnje da li će sa kilogram i sto pedeset grama uspeti da preživi noć. Dok nam se dete na naše oči borilo za život, usledili su ružni novinski naslovi koji su pretili da ugroze naš brak. Ali to nije bio kraj. Kada su dotične osobe uvidele da smo moja porodica i ja jači nego ikada, odlučili su da nam unište imovinu, pa su nam zapalili automobil. Rekao sam, ako će za svako dete da mi zapale po jedan auto, neka to i učine, samo što više dece da imam. Ali sve je to manje važno. Reč je zapravo o tome kako ko doživljava probleme i kako to utiče na njegovo psihičko i fizičko stanje. Moja supruga je nežne i krhke prirode te je nakon svih tih trauma oko deteta i medijske pompe, nažalost, dobila visok krvni pritisak i ozbiljnu terapiju – iskren je pevač.

Praznična euforija i hrišćanska porodična atmosfera navode ga da razmišlja u pozitivnom smeru, ne osvrćući se za sobom. U novu godinu ulazi poletan s puno planova i snova. Prva, a svakako najbitnija želja mu je da početkom februara proslavi ćerkin prvi rođendan, a da se odmah nakon toga s porodicom zaputi u toplije krajeve na jedan kraći odmor.

– Tokom januara ide prvo Sofijin rođendan, a zatim Dorotein narednog meseca. Za tu priliku planiram da napravim veliku, lepu žurku za prijatelje i rodbinu, gde ću moći da proslavim ono što prošle godine nikako nisam mogao. Kada je ćerka došla na svet, u mojoj glavi mešala su se razna osećanja. Zvao sam ljude da ih počastim, smejao se i pevao, a istovremeno sam bio skrhan jer nisam znao da li će moja beba preživeti. Za prvi rođendan nemam razloga da brinem i radovaću se svim srcem. Planiram da dam sebi oduška i napijem se – kaže Marko dok radosno ističe da će slavlje biti u čast zdravlja njegove naslednice koja je najteže trenutke preživela i više nema nikakvih ozbiljnih smetnji te laganim koracima sustiže svoju generaciju.

– Sada je veoma dobro, polako napreduje i odrasta. Ostali su joj još hemangiomi na glavi, takozvani beningni tumori, zbog kojih bi trebalo redovno da pije lek za srce. U početku smo joj ga i davali, ali kako smo zbog toga svakodnevno morali da joj merimo šećer i da je ovako malu bodemo iglicama, odustali smo od toga. Nismo želeli da je stresiramo. Sada smo naručili kremu iz Kanade koja u sebi sadrži određenu dozu tog leka pa ćemo videti. Lekari prognoziraju da bi do druge godine trebalo sve da se povuče, ali ako do toga ipak ne dođe, otkloniće ih hirurški. Na tom delu joj možda neće rasti kosica i ostaće mali ožiljak, ali će joj pramenovi kose to prekriti –objašnjava muzičar dok se nada da će njegova ćerka nastaviti da raste zdravo i ubrzo postati pravi sanjar kakav je i on sam.

– Doroteu učim da veruje kako u Svetog Nikolu koji je preteča Deda Mraza, tako i u Božić Batu. Još ako uspem da je ubacim u svet “Ratova zvezda”, čiji sam veliki fan, biće super. Smatram da je upravo mašta ta koja čoveka održava mladim, jer ako umru svi njegovi ideali, u njemu polako nestaje radosti i počinje da umire duhom. Zato sam ja davno rekao da ću ćerki, dok god je mala, na svakih par meseci slaviti rođendan. Šta ona zna kada je rođena, neka duva svećice, nek se raduje i dobija poklone. Ko će da čeka novih godinu dana? Najvažnije je da jedni drugima pružimo što više mašte i radosti – kaže pevač.

I pored toga što je vrlo slab na ćerkicu kojoj će ubuduće sa sigurnošću ispunjavati sve snove, priznaje da će zarad njenog dobra probati da pronađe meru između strogog i blagog oca.

– Velika je odgovornost biti roditelj. Ne smeš da razmaziš dete, niti da budeš previše grub. Potrebno je da si autoritet, ali i drug i da u svemu tome nađeš ravnotežu, jer ako u bilo čemu preteraš, upropastićeš i dete i njegovo detinjstvo. Već sada, kroz odrastanje suprugine ćerke iz prvog braka, koja u meni ima očinsku figuru, vidim kolika je to obaveza i odgovornost. Nije dovoljno samo dete nahraniti, obući ga i poslati u školu, neophodno je imati sluha i porazgovarati s njim kada osetiš neke njegove nedoumice i probleme – govori on i dodaje da je na tom putu najvažnije steći poštovanje dece i u porodici u kojoj im je sve dozvoljeno naučiti da postoji kazna za neposlušnost.