Story Café

Marije Karan: Sin je krenuo mojim stopama

Marije Karan: Sin je krenuo mojim stopama

Dvoipogodišnji Marko Leo, sin beogradske glumice Marije Karan i američkog filmskog producenta Džoela Lubina, ušao je u svet umetnosti, o čemu je ponosna majka obavestila javnost nedavno kada je objavila njegovu fotografiju sa snimanja serije

Bio je dovoljan samo jedan “Instagram” post da shvatimo da je Marko Leo, sin glumice Marije Karan (36) i američkog filmskog producenta Džoela Lubina (43), ušao u svet u kome su odavno njegovi roditelji. Pre nekoliko dana, Marija je ispod njegove fotografije napisala: “Ne mogu da odolim da ne podelim da je Marko Leo u TV seriji “Pet”. Ne mogu da dočekam da se ona emituje na RTS-u.” Doduše, mnogi odavno čekaju emitovanje, jer je najavljena još pred Novu godinu. Jedna od junakinja je i Marija, koja smatra da će ovo ostvarenje pomeriti televizijske granice.

Poznato je da je lepa Beograđanka pre dvanaest godina otišla u Ameriku, verujući da će izgraditi karijeru o kakvoj maštaju mnoge mlade glumice. Ubrzo je srela uspešnog producenta, zaljubila se, u maju 2014. su se venčali u crkvi u Beogradu, a u februaru 2016. rodio im se sin Marko Leo. Otkad se odselila iz srpske prestonice, redovno je dolazila u rodni grad, uglavnom da bi provela vreme s porodicom i prijateljima, ali i zbog toga što je, kako je često govorila, njena ljubav prema Beogradu slepa i da će on uvek za nju biti najlepši grad na svetu.

O svom privatnom životu vrlo retko priča, a u jednoj od takvih prilika otkrila je da joj se kod Džoela najviše dopadaju iskrenost i hrabrost, ali i veoma dobra organizovanost, razumevanje i spremnost da je uvek voli, vodi i prati.

Nekoliko meseci posle rođenja Marka Lea, rekla je da je njihova veza dobila još jedno značenje i vrednost i dodala:

– Moji prioriteti su se promenili, ali nisam zapostavila nijedan segment života. Imam više energije i inspiracije za sve što me očekuje. Tiho se radujem i uživam u životu.

Vremenom su njena poslovna interesovanja počela da prevazilaze svet glume, ali su ostala u domenu umetnosti. Još pre nekoliko godina ispričala je da se njena ljubav prema likovnoj umetnosti rodila još dok je bila mala, prvenstveno na putovanjima po svetu jer je tokom poseta Moskvi, Londonu, Parizu i drugim gradovima imala je priliku da obilazi muzeje i galerije.

Kad se tome doda činjenica da je Marija u svet kolekcionara umetničkih dela ušla preko supruga, čiji su roditelji poznati upravo po tome, nije bilo veliko iznenađenje što je pre tri godine osnovala organizaciju “Balkan Projects”, čiji je cilj da pomogne našim umetnicima i da ih poveže sa svetom. To je ovako objasnila:

– Godinama pratim svetsku umetničku scenu, i sama sam kolekcionar, tako da imam predznanje, ljubav i kontakte. Zbog toga je došlo do toga da se zapitam gde smo mi u kontekstu svetske scene i kako ja tu mogu da doprinesem.

U istom duhu je i ova njena konstatacija:

– Posle svega kroz šta je naš region prošao u poslednjih trideset godina, normalno je da smo na nivou na kome jesmo. Treba vremena da se nešto izgradi i postavi na noge. Zato sam i odlučila da stvorim organizaciju “Balkan Projects”. Retko sam nailazila na dela naših umetnika u svetskim galerijama i muzejima, ali verujem da naše vreme tek dolazi.

Kada je njena organizacija dobila priliku da učestvuje na ovogodišnjem Oktobarskom salonu, Marija je bila i srećna i ponosna. Na otvaranju je rekla da je Oktobarski salon lansirao Beograd među zvezde i da on ponosno sija.

Možda se poenta cele ove priče, zapravo, nalazi u Marijnim rečima, izgovorenim pre dve godine:

– Amerika nije promenila moju suštinu ni prioritete, ali dala mi je širinu i šansu da istražujem mnoge stvari kojima želim da se bavim.