Story Café

Maja Nikolić i Nataša Miljković - Iskreno o prijateljstvu, kumstvu, braku, životu

Maja Nikolić i Nataša Miljković - Iskreno o prijateljstvu, kumstvu, braku, životu

U iskrenom razgovoru televizijske ličnosti otkrivaju manje poznate činjenice o njhovom dugom prijateljstvu, zbog čega se Nataša pomirila sa institucijom braka i zašto Maja želi da joj bude kuma na venčanju koje zamišlja u Italiji

Nataša Miljković prošlog leta, ispod fotografije na kojoj je s Majom Nikolić napisala je – “Drugarice. Kume. Sestre”. Te tri reči najbolje opisuju odnos poznatih novinarki, a sve je počelo u junu 1996, kada su obe bile početnice na BK televiziji. U stvari, tada su postale koleginice i drugarice, a prijateljstvo se rodilo 2000. godine. Dogodine je Maja pitala Natašu da joj bude kuma na venčanju. Budući da je Nataša “zadužena” za pamćenje važnih datuma, ispričala nam je da je to bilo 23. septembra i da su taj dan, zbog toga, prozvale “kumin dan”, pa čak i da su na taj “praznik” razmenjivale poklone. Kažu da se uvek kad god su zajedno, mnogo smeju i da bi njihove anegdote bile na “YouTubeu” pravi hit, a obe s ponosom naglašavaju da se za sve ove godine nijednom nisu posvađale. Kada ih upitate da li su nekada jedna drugoj bile profesionalna konkurencija, čućete priču koja govori ne govori samo o njima već i o ljudima kakve, nažalost, svi znamo.

Nataša: Mnogi su mislili da ćemo postati konkurencija, pa su pokušavali da igraju na tu kartu. Nije bilo šanse da se to desi, a verovali su da će spletkarenjem uspeti da nas posvađaju. Očigledno nisu imali u vidu da nas dve jedna drugoj baš sve ispričamo.

Maja: Znale smo da će se takve stvari dešavati pre ili kasnije, pa smo o tome na vreme razgovarale. Dešavalo se da idemo na sastanke sa istim ljudima i da oni obema govore ružno o onoj drugoj, koja nije tu. Međutim, nas dve ni na trenutak nismo bile neiskrene jedna prema drugoj. Postoje situacije u kojima ti prijatelj postane više od prijatelja, a ja sam s Natašom imala takav trenutak. Sada mi reč prijatelj deluje malo u odnosu na to što je ona meni. Uzgred, šta znači konkurencija? Pa, ne možemo da u isto vreme vodimo pet emisija.

Nataša je jednom prilikom rekla da je zbog posla postala surova, pa često izgleda da je gruba prema prijateljima. Majo, da li ste nekada imali takav utisak?

Maja: E, tu smo različite. Za razliku od mene, koja sam mnogo rasterećenija, Nataša pre no što će ući u studio ima određeni stepen nervoze, koji ne bih zvala grubošću. Tako je bilo i kad je radila “Ključ” i kad je bio aktuelan “Studio 3”.

Nataša: Ta rečenica mi liči na mene iz vremena pre Lazarovog rođenja.

Šta se promenilo kad se rodio Lazar?

Nataša: Nije mi posao postao nevažan, daleko od toga, ali manje bitan od toga da budem prisutna u životu mog sina. Nisam htela posao koji će me toliko okupirati, da on raste sam. Lazar je sada već velik, još malo pa mu neću ni biti toliko potrebna, ali nisam spremna da po ceo dan sedim u redakciji, da posao nosim kući i još da sve vreme živim pod stresom. U stvari, nije toliko reč o količini posla, koliko o stepenu stresa. Hoću da i fizički i psihički budem u dobroj formi.

Maja: Tačno znam koji mi je trenutak, u tom pogledu, bio preloman. Kada smo spremali “Evropsko lice”, Darko je bio beba, a ja sam dvadesetak popodneva i večeri provela u studiju u Košutnjaku.

Tada sam svatila da je vreme takvog tempa iza mene. Obe smo stasale u privatnoj firmi, a nema dileme da se u njima radi mnogo više nego u državnim. Na BK televiziji radili smo šest dana nedeljno i to nam je bilo normalno, ali kada imate decu, mnogo toga je drugačije. Da ne bih bila pogrešno shvaćena, uvek naglasim da je to samo moj utisak i da iskreno uvažavam ljude koji imaju drugačije poslove, one koji podrazumevaju mnogo veći broj radnih sati od našeg. Zbog toga što nisam mogla da zamislim da neko drugi čuva moju decu, prihvatila sam “Jutarnji program” koji mi je dopuštao da već u jedanaest dođem kući, malo odspavam, pa kad oni oko jedan stignu iz škole i vrtića ostatak dana provedem s njima. U tom trenutku to sam smatrala profesionalnom žrtvom, jer nisam imala utisak da je “Jutarnji program” prava stvar za mene, ali ispostavilo se da je to i s te strane gledano bio dobar potez. Tog momenta učinila sam to samo zbog vremena koje sam mogla da provodim s decom.

Upoznale ste se mnogo pre Majine udaje. Da li je potpuna iskrenost vladala i kada ste počinjale nove ljubavi, pa jedna drugu pitale – kako ti se dopada?

Maja: Otkako se nas dve znamo, ja sam sa suprugom Saletom, tako da je Nataši u tom pogledu bilo poprilično dosadno.

Nataša: Kod mene su se promene dešavale na par godina…

Kakav je bio komentar kada je Nataša počela vezu sa Žarkom Tarićem?

Nataša: Nije bilo šanse da joj se ne svidi!

Maja: I da mi se Žarko nije dopao, prihvatila bih ga, jer ne mogu da izgubim kumu. Srećna okolnost je što je on zaista super.

Nataša: Postoje situacije kad pomislim: "Šta bi Maja uradila”. Ponekad sam malo haotična, štreber, u multitasking fazonu, pa “upadam” u nervozu, a ona sve što radi – radi damski, elegantno i veoma je vredna. Nju je tata vaspitavao uz rečenicu: “Samo nemoj biti lenja u životu”, koju sam ja preuzela, pa je često ponavljam Lazaru. Kad god me mrzi da nešto uradim, setim se toga. Uz Maju sam popravila neke svoje osobine ili navike, kojih čak nisam bila ni svesna.

Maja: Natašu beskrajno poštujem, a u nekim momentima joj se i divim, pre svega kada govorimo o njenom odnosu s bivšim partnerom Srđanu, sinom Lazarom, kako se postavila u novijim životnim okolnostima… To zaslužuje posebno uvažavanje, jer postoji bezbroj suprotnih primera. Zaista ima trenutrenutaka kada vas vaši prijatelji čine boljim čovekom. Stvarno tako mislim. Ne poznajem nikoga ko je, moralno, toliko neiskvaren kao Nataša! Ona kao da je iz neke knjige pala u ovo naše vreme, kome ne pripada.

Nataša, da li smatrate uspehom što ste vi i Srđan Timarov, s kojim ste dugo bili u vezi i imate Lazara, danas prijatelji?

Nataša: Mislim da smo mi dvoje dobrih ljudi. Za sebe ne mogu da garantujem, ali za njega mogu.

Maja: Za tebe ću ja da garantujem.

Nataša: Ne postoji niko s kime sam se svađala. Kad mi nešto više ne odgovara – odem. Zaista ne znam kako bi moglo da bude drugačije, a sigurna sam da ni Srđan ne bi umeo da se ponaša na drugi način. Tajna svega je naš predivni, obožavani Lazar i moja zahvalnost Srđanu na njemu i Srđanova prema meni. Ta zahvalost trajaće celog života.

Nataša, ovih dana mnogi portali preneli su vašu izjavu da imate godina koliko Amal, a da je vaš partner Žarko generacija Džordža Klunija.

Nataša: Njoj je prethodilo pitanje koje se nije našlo u tekstu, koji je delimično prenošen po portalima, a ono je glasilo: “Mnogo se priča o razlici u godinama, da li mislite da je tako i u svetu”. Daleko od toga da sebe, iz čista mira, poredim sa holivudskim bračnim parom.

Maja: Meni je trista puta postavljeno pitanje “kako usklađujete porodicu i posao”, a kosa mi se digne kad pročitam “kako se snalazite u ulozi majke”. Ako majčinstvo doživljavate kao ulogu, onda stvarno nije u redu.

Pretpostavljam da ste Nataši bili dragocen savetodavac za te teme, jer imate dve ćerke i sina?

Maja: Saznala sam da je Nataša trudna dva dana pre no što se rodila moja najmlađa ćerka. Toga se baš sećam…

Nataša: Maja je bila prva osoba, ako izuzmemo Srđana, koja je saznala da čekam bebu.

Maja: Ja sam otišla još dalje… Nataša je bila prva osoba, uključujući i mog muža, koja je saznala da ću roditi Tiu. Kada sam od lekara došla kući, nisam htela da zovem Saleta, jer sam želela da mu to saopštim uživo, a bila sam toliko uzbuđena da sam morala da nekome kažem, pa sam pozvala nju.

Nataša: Sećam se da sam u tom trenutku peglala. To su ti naši istorijski trenuci, koji ostaju u tako živom sećanju da znamo čak i šta smo tog momenta radili.

Sve majke i očevi, kada ulaze u novu vezu, pitaju se kako će funkcionisati odnos njihove dece i partnera ili partnerke. Kako ste vi rešili to pitanje?

Nataša: Mislim da je u ovim godinama mnogo manja verovatnoća da napravimo pogrešan izbor, jer smo imali vremena da učimo i na greškama i na onome što je bilo dobro. Sa četrdeset godina ne biraš nekoga zato što je lep ili uspešan, već celokupnu ličnost. Kada sam Žarka upoznala i osetila da je to – to, znala sam da je to čovek koji će s Lazarom biti sjajan prijatelj. On ima svoju decu, Lazar svog oca, tako da nikad ni na trenutak niko nije pokušavao da ulazi u te uloge. Lazar stalno ponavlja: “Ovo mi je kupio moj prijatelj Žarko” ili “Ovo je uradio moj drugar Žarko”…

Ranije ste govorili da ne želite da se udate. Nedavno sam pročitala da više nemate ništa protiv braka.

Maja: To bi više bila moja želja.

Nataša: Rekla sam da sam se pomirila sa institucijom braka. Uzgred, ja sam na Majino venčanje stigla pre nje. Ona stalno ponavlja: “Uz tebe non-stop imam osećaj da kasnim, a stižem na vreme”.

Maja: Pojmu vremena pristupam mnogo opuštenije od mog muža i Nataše, ali stvarno sam postala tačna. Međutim, ona me najčešće zove petnaest minuta pre dogovorenog termina i kaže: “Evo, ja sam sela u kafić, pa ti dođi”. Imam utisak da kasnim, jer znam da me čeka, a stižem baš kada treba. Tako je kad je živim njene psihoze…

Majo, zašto je vaša želja da se Nataša uda?

Maja: Bilo bi lepo da se “ostvarim u ulozi kume”. Ne mislim da bi se nešto bitno promenilo u njenom životu, ali bilo bi divno otići na neko lepo venčanje. U mojoj mašti, to bi trebalo da bude produženi vikend, u Italiji… Zaista mislim samo u tom kontekstu, a ne suštinski, jer oni suštinu već imaju.