Story Café

Igor Đorđević - Moja Zorana je savršena

Igor Đorđević - Moja Zorana je savršena

Poznati glumac koji je ulogom u seriji “Koreni” privukao veliku pažnju publike tvrdi da u poslu, kao i u životu najviše ceni mišljenje supruge jer smatra da su žene intuitivnije od muškaraca

Brojnim pozorišnim i televizijskim ulogama glumac Igor Đorđević (40) osvojio je simpatije publike, ali veliku popularnost stekao je tek nedavno, rolom Đorđa Katića u seriji "Koreni". Tumačeći lik bogatog ali nesrećnog naslednika, rođeni Topolac svojom glumom u potpunosti je opravdao titulu prvaka Narodnog pozorišta. Dobitnik je brojnih nagrada ali uvek najradije govori o onoj koja nosi naziv njegovog glumačkog idola Zorana Radmilovića. Uporedo sa angažovanjima na serijama, filmovima i u teatru, Đorđević savesno obavlja i funkciju profesora glume na Akademiji umetnosti. Studentima željnim znanja trudi se da prenese svoje profesionalno ali i životno iskustvo, jer kako ističe, vrlo mu je važno da na tržište rada kroče kao kvalitetni ljudi koji umeju da prepoznaju razliku između dobrog i lošeg. Isti sistem vrednosti usađuje i svojim naslednicama Petri (10) i jednoipogpodišnjoj Blanki koje odgaja sa suprugom, glumicom Zoranom Bećić. Iako su još male, stalno ih podseća da je čovek najsrećniji kada se oslobodi ega i kada ima jednak odnos prema svim ljudima, nezavisno od društvenog statusa. U iskrenom intervjuu za naš magazin, dramski umetnik otkriva da li je strog otac, šta je po njegovom mišljenju neophodno za srećan brak, ali i kako se pripremao za ulogu u seriji “Koreni” koja je možda i najznačajnija u njegovoj dosadašnjoj karijeri.

Šta vam je najteže palo u pripremanju lika Đorđa Katića?

- Reč je o velikom glumačkom zadatku, a bilo je najteže istinsko rasvetljavanje slojeva tame koje taj lik sobom nosi. Zatim su tu i pijanstva. Vrlo je nezahvalno igrati ih, ne znate baš gde su granice i teško je osetiti meru. Budući da snimanja nisu bila kontinuirana, trebalo je dosta koncentracije da se isprate sve faze.

Budući da je serija "Nemanjići, rađanje kraljevine" dočekana na nož, da li ste se brinuli kako će publika prihvatiti ovaj projekat?

- Iza scenarija serije “Koreni” stoji kvalitetno književno delo te nijednog momenta nije postojao strah. Tvorac knjige Dobrica Ćosić svojim pažljivo brušenim rečenicama i detaljnim opisima stanja i htenja likova uspeo je da nam ponudi gotovo realne životne situacije. Na nama je bilo “samo” da ih prenesemo u kadar.

U kolikoj meri vam je pomoglo i to što ste za direktnu partnerku imali koleginicu Slobodu Mićalović s kojom ste sarađivali na brojnim projektima?

- Odnos između Simke i Đorđa, među svim komplikovanim odnosima u seriji, verovatno je najkompleksniji. U jednom momentu su na korak do ljubavi, u drugom na tren do mržnje. Sloboda i ja nismo samo kolege već smo i dugogodišnji prijatelji, te nam ne treba mnogo da se razumemo.

S njoj igrate I u predstavi “Frenki i Džoni” s kojom putujete širom sveta. Šta mislite da je razlog što publika toliko voli taj komad?

- Predstava obrađuje uvek aktuelnu temu nedostatka ljubavi, poverenja i to kako dvoje ljudi na milion načina pokušavaju da se spoje uprkos lošim iskustvima iz prošlosti. Opšti nedostatak ljubavi problem je i kod Katića. Ali eto, neke teme su večne i okupiraće pažnju ljudi dok postoje. Uvek s radošću igramo tu predstavu i mislim da upravo to publika prepoznaje.

Izjavili ste da slabo podnosite kritike. Čiju, ipak, volite da čujete?

- Postoji nekoliko ljudi u mom okruženju čiji stav i razmišljanje vrlo cenim, jedna od njih je moja supruga. Oduvek sam smatrao da je ženska energija dublja, jača, intuitivnija i povezana s nekom višom inteligencijom. Čitavog života okružen sam ženama: majkom, pa profesorkom, suprugom, a potom i ćerkama. Osećam da sam zbog toga privilegovan.

U jednom od pređašnjih intervjua kazali ste da je vaša partnerka najbolja na svetu. Koje osobine je čine savršenom?

- Nemam tu vrstu percepcije. Analizama bih se možda bavio kada bi trebalo da je odglumim, a pošto živimo zajedno, posmatram je kao deo sebe. Smatram da prava ljubav ne podleže analizi i bilo kojim konceptima. Najvažnije mi je da je Zorana pored mene srećna, jer samo onda može biti obrnuto.

Postoji li recept za savršen brak?

- Ne znam, ali znam da ste na dobrom putu kada osvestite delovanje svog ega i shvatite kada on preuzme kontrolu nad vašim postupcima. Kada se posvađate s bilo kim, samo je vašem egu dobro, on se hrani i raste dok vi, vaše telo i okruženje patite.

Budući da imate dve ćerke, a devojčice su po pravilu uglavnom vezane za oca, da li vam je pripala titula omiljenog roditelja ili onog koji zavodi red?

- Zorana i ja tu nemamo utvrđene uloge. Oboje možemo biti i jedno i drugo, sve zavisi od situacije. Pre neki dan uhvatio sam sebe kako sa cigaretom u ruci starijoj ćerki govorim da nije dobro pušiti. A onda sam shvatio da je vizuelna poruka daleko jača od izgovorene i da su dela zapravo najmoćnija lekcija. Zato se trudim da se takve stvari više ne ponavljaju i da decu isključivo vaspitavam kroz lične primere.

Tokom detinjstva ste umeli da se suprotstavite autoritetima, da li i Petru učite tome?

- Učim je da vrste autoriteta ne postoje i da je reč isključivo o mentalnoj konstrukciji. Poštovanje starijih se podrazumeva, ali voleo bih da nauči da razgovara sa osobom, a ne sa titulom, odnosno da se isto ophodi prema čistačici u školi i direktoru.

Da li ste kao roditelj opušteniji sa mlađom ćerkom nego što ste bili sa starijom?

- Potpuno je drugačije. Tokom Petrinog ranog detinjstva bili smo vrlo mladi i uplašeni. Stalno smo se preispitivali da li smo sve uradili kako treba. Sada smo mnogo zreliji i ponašamo se rasterećenije.

Koje su prednosti nešto veće razlike u godinama među decom?

- Ne znam, to je naša realnost te se ne bavimo tom temom na taj način. Voleo bih da one u tome pronađu prednost, a ne mi.