Story Café

Goca Tržan: BRIGA ME što kažu da sam NEMORALNA!

Goca Tržan: BRIGA ME što kažu da sam NEMORALNA!

Pevačica Goca Tržan napunila je 44 godine i govori o tome šta misli o starenju, o svom mestu u porodici kraj ćerke i znatno mlađeg supruga i otkriva kako je izgledao period upoznavanja Lene i Raše...

Kada bi pevačica Goca Tržan primala k srcu svaki zluradi komentar koji je do sada čula o svom braku sa 14 godina mlađim Radomirom Rašom Novakovićem (30), možda bi se na njoj i videlo da je u nedelju proslavila 44. rođendan. Ovako, pred nama se nalazi žena rasterećena svih nepotrebnih briga i suvišnih ljudi, a u sebi je sačuvala prostor samo za ljubav. Najpre onu prema ćerki Leni (11), ali odmah zatim i prema svom suprugu, s kojim je nepune tri godine u skladnoj bračnoj zajednici, ali i mnogo duže u onoj nezvaničnoj. Da budemo sigurni da je iznutra još uvek ona sanjarka i devojčica koja je pre dvadeset pet godina kročila na našu muzičku scenu, pobrinula se tako što je i izgledom podsećala na nju. Sa frizurom i haljinom kakve priliče princezi iz bajke, podsetila nas je da su godine samo broj ako vas prave stvari motivišu da idete kroz život. Pogrešno bi bilo konstatovati da Goca živi „drugu mladost“ jer nam se čini da je ona prva zapravo nikada nije napustila, a pevačica u iskrenom intervjuu otkriva da li je s godinama makar promenila određene poglede na svet.

Kakav odnos imate prema svojim rođendanima?

– Gledam na njih kao i na svaki drugi dan, osim što moram da prelistam četiri hiljade poruka, a nisam tip koji preterano gleda u telefon i odgovara. Volim da se družim s ljudima, pa mi je najdraži deo tog dana kada sam s dragim osobama. Više se radujem Leninim rođendanima, jer kada postanete roditelj, shvatite da je sve u vezi s vama u senci u odnosu na dete. Sve njeno bitnije je od mog.

Plašite li se starenja?

– Meni je starenje mnogo više donelo nego što mi je oduzelo. Osećam se bolje, sigurnije u svom telu, samosvesnije, pa i lepše. Vidim po svojoj ćerki i njenim drugaricama, a takva sam u tim godinama bila i ja, da su same sebi ružne, sve im nešto smeta i misle da mogu bolje.

Tek u ovim godinama čini mi se da se žena pomiri s „pakovanjem“ koje joj je pripalo. Sada shvatam da je jedino koje imam, da iz njega treba da izvučem najviše što mogu i da mu se radujem svaki dan.

Možda ste stariji, ali sve ste mlađi duhom. Kako to postižete?

– Okružena sam mladim ljudima, prvenstveno Lenom i Rašom, ali i moju publiku čini mlađa generacija. Takođe, ja sam osoba koja čuva i voli dete u sebi. Kada je Lena bila mala, ja sam bila jedina mama u igraonici koja se sa ćerkom spuštala niz tobogan, pa su me svi gledali čudno. Radujem se životu i prkosim onom balkanskom principu po kojem ljudi treba da prestanu da žive kada pređu određene godine. Na Zapadu tek nakon pedesete ljudi počnu da otkrivaju svet, da se zaljubljuju, nalaze nove talente kod sebe.

Pored ćerke od jedanaest godina i supruga koji tek što je napunio trideset, osećate li nekada da u sopstvenoj porodici gubite korak s vremenom?

– Ja sam luda žena i najdetinjastija od sve troje. Lepo je kada sam u braku zapravo ja ta koja je mlađa, mislim da se to dopada i Raši, a ako nije tako, uvek može da menja. Šalu na stranu, on i ja imamo odličan odnos, čak ne bih rekla da se dopunjujemo, jer je to što mi osećamo mnogo više od toga. Mi smo deo jedne mašine koja fantastično funkcioniše. Mislim da ljubav nikada nije imala veze s godinama. Imate ljude istog uzrasta pa se nikada ne pronađu.

Predrasuda o razlici u godinama za mene je jeziva, ali to mislim o predrasudama uopšte.

Međutim, zluradih komentara na račun te razlike uvek ima, kako reagujete na njih?

– Mnogi smatraju da sam nemoralna žena jer sam u braku sa muškarcem koji je 14 godina mlađi, ali ja se s takvim komentarima i ne suočavam. To samo prođe pored mene i ne očeše me. Ne bavim se tuđim mišljenjima jer ni sama nisam neko ko se drugima meša u živote. Često se iznenadim koliko su neki ljudi u stanju da osuđuju, a nisu ni svesni da su i sami predmet osude drugih.

Tokom 25 godina na javnoj sceni na svašta ste navikli, međutim, kako se Raša adaptirao na sud javnosti?

– Raši je sve to zabavno. Doduše, u nekoliko navrata reagovao je oštro, i to fizički. Jedna osoba iz naše bliže okoline bila je nepristojna, a onda je proradio Rašin nezgodan karakter. Trudim se da ne diram taj deo njegove prirode. On je najnežnija osoba na svetu dok ga ne čačnete u osinje gnezdo.

Imponuje mi što je zaštitnički nastrojen prema meni, jer muškarac takav i treba da bude. Raša je inteligentan, pažljiv, samosvestan, načitan, mimo svega u ovom društvu. Ni on ni ja ne živimo u novinama, niti to pratimo. Naš život su naše dete, naše mačke, naša kuća, a moj posao ostaje ostaje ispred vrata, kao i njegov.

Mora da ste zadovoljni kako se Lena i Raša slažu, nije uvek tako u porodicama kakva je vaša.

– Da nije tako, naš brak ne bi ni opstao. Našu vezu krili smo godinu i po dana od Lene. Tada sam bila sveže razvedena i nisam želela da joj u život uvodim čoveka od koga ni sama tad nisam znala šta mogu da očekujem i koliko će to ozbiljno biti. Ponosna sam na sebe, ali i na mog sadašnjeg muža što je tada bio dovoljno strpljiv da razume sve to. Prva stvar koju sam mu rekla kada smo postali dovoljno emotivno intimni, bila je da mora biti svestan da će moja ćerka uvek za mene biti na prvom mestu, pa onda stotinu mesta ispod može da ide on ili bilo ko drugi. On mi je rekao da me upravo zato voli i poštuje, te da ne misli da jedna majka bilo kako drugačije i može da razmišlja. Raša je odrastao u porodici koja je Lenu i mene prihvatila kako se samo poželeti može. Njegova majka rekla mu je kako ne sme sebi da dozvoli da se igra sa jednom ozbiljnom ženom, kao i da će moju ćerku morati da voli u najmanju ruku kao da je njegova. Lena najnormalnije ide na sve raspuste kod mog svekra i svekrve, kao da su njeni baba i deda.

Kada je najzad došao trenutak da Lena upozna Rašu, da li vas je iznenadilo koliko ga je dobro prihvatila?

– Nije, jer sam znala kakav je Raša i nadala sam se da će moja ćerka prepoznati sve to što ja vidim u njemu. Od prvog trenutka, on je bio divan prema njoj, ali ne i snishodljiv. Nije joj popuštao niti pokušavao da joj se „podvuče pod kožu“, jer deca to na nesvesnom nivou mogu da osete. Bio je krajnje normalan prema njoj i ona je to uzvratila na pravi način. Danas imaju odnos u kojem ona pre dođe kod njega da mu se poveri, nego meni jer važim za veoma strogu mamu. Lena se mene malo plaši, jer sam i sama strogo vaspitavana, kao neko ko dolazi iz vojničke porodice. Mislim da ljudi imaju pogrešnu percepciju o porodicama kao što je moja, čak se mnogo češće dešava da muškarac prihvati ženino dete nego što će žena prihvatiti muževljevo. To su pokazala i zvanična psihološka istraživanja.

Deluju kao pravi tandem, pa su vas čak zajedno i zaprosili.

– Istina, Raša je pitao Lenu sme li da me zaprosi i odobrila mu je to, ali pod uslovom da ona izabere prsten. Tada nije imala punih šest godina. Raša ju je odveo da ga zajedno kupe i kada su došli kući, pozvali su me iz Lenine sobe i ona mi je rekla da Raša mora nešto da mi kaže. To je bilo pred Novu godinu, pa sam mislila da mi spremaju neko praznično iznenađenje. Lena se sakrila u njen ormar zbog velike treme, jer nije znala šta ću ja, kao poznata veštica, da odgovorim. Na kraju sam zaplakala.

Da li vam Lena još uvek traži batu ili seku?

– Ranije je tražila, a kako je sad starija, ne želi da se bakće s nekim klincem okolo. Ipak, radićemo na tome jer volela bih još jedno dete zbog sebe i supruga.

Lena je veoma lepo vaspitano dete, da li sve zasluge za to pripisujete sebi?

– Mnogi se iznenade kada vide kako se ona ponaša jer valjda očekuju nekog antihrista. Ona nije ja, a čak se ni ja ne ponašam kao neka kraljica. Lena mora da osvaja ljude svojom prirodom, a ne time što je moje dete.

To što je moja ćerka za nju je u startu mnogo veći hendikep nego povoljnost i to je, nažalost, istina. Moraće celog života da se bori za sebe i dokazuje da vredi kao pojedinac, a ne zato što je nečija ćerka. To će biti njena borba, nažalost ili na sreću, videćemo.

Ako bi poželela da postane pevačica, da li biste je u tome podržali?

– U svemu bih je podržala, ali potajno se nadam da neće to izabrati. U ovoj zemlji je pakao kada ste dete poznate ličnosti, u šta smo se uverili u mnogo navrata, a kamoli kada ste i sami poznati. Jednom sam napisala javno da ako želite nekome da uništite život, učinite ga poznatim u Srbiji. Ja to njoj ne želim, niti mislim da je posao pevačice previše poštovan kod nas. Više nas anatemišu nego što nas zapravo poznaju.

Da li vam ipak prija slava?

– Ne, slava je samo deo mog posla. Prija mi kada me neko sretne na ulici i pohvali ono što radim, zadovoljna sam što od tog posla mogu svom detetu da obezbedim dobro obrazovanje u privatnoj školi, kao i sve druge pogodnosti, što mogu da otputujem kad i gde hoću, mada i da se ne bavim ovim poslom, radila bih nešto što bi takve uslove moglo da mi obezbedi. U mojoj prirodi je da zarađujem novac i živim onako kako ja hoću.