Story Café

Boško Janković: Nedostaje mi porodica

Autor: | 22/08/2017

Boško Janković: Nedostaje mi porodica

Srpski reprezentativac u fudbalu trenutno živi u Beogradu gde marljivo trenira, ali zbog toga je odvojen od porodice koja je u Cirihu, pa zajedno sa suprugom govori o tome kako podnose fizičku razdvojenost i na koji način su proslavili desetogodišnjicu braka

Definiciju jednostavnosti još svojevremeno dao je veliki umetnik Leonardo da Vinči kada je ovu osobinu označio kao "krajnje savršenstvo“. Na pitanje da li je njegova porodica savršena, umetnik u fudbalu Boško Janković (33) odgovara da je ona, zapravo, sasvim jednostavna. Zašto i ne bi bila – oženio se prelepom Dijanom, s kojom je nedavno proslavio deset godina braka, i s njom dobio dva divna dečaka, Sergeja (7) i Julijana (2). Jednostavnost kojom definišu svoju porodicu oni zaista žive i to se u njihovom prisustvu oseća.

– Preterano smo skromni i živimo normalnim životom, kao i svi ostali ljudi. Mogu da nosim majicu od pet evra i od trista evra. Ne patim od modnih trendova niti od marki, ne interesuje me šta drugi ljudi misle o meni, gledam sebe i svoju porodicu – kaže Boško, a njegova lepša polovina Dijana dodaje da ni po čemu nije klasična žena fudbalera i važno im je da ta predrasuda u njihovom slučaju bude razbijena.

– Oboje čvrsto stojimo sa obe noge na zemlji. On je fudbaler pa je, kao takav, javna ličnost i ponekad treba da bude u novinama, ali ja zaista ne treba da budem u centru pažnje, osim ovako porodično, a čak i ovakva slikanja gledam da izbegnem.

Boško tvrdi da zbog dugogodišnje karijere u inostranstvu nije ni bio svestan svoje popularnosti u zemlji, ali ga je prijatno iznenadilo kada su brojni domaći mediji upravo Dijanu i njega okarakterisali kao najlepši par u sportskom svetu.

Dijana me osvojila skromnošću, jer nikada nisam želeo da pored sebe imam tipičnu ženu fudbalera koja rasipa novac i ponaša se kao druge

– Moj san bio je da imam dva sina, to mi se ostvarilo i zahvalan sam Bogu na tome. Iskreno, nisam želeo da imam ćerku, iako ne znamo šta nosi budućnost, a svakako bih voleo da imam što više dece. Ali, ne bih da lažem, maštao sam da dobijem dva sina i presrećan sam što je na kraju tako – iskren je Boško i dodaje da, kada je upoznao svoju današnju suprugu, u njoj je prepoznao sve ono što danas taj život predstavlja i na to je ponosan:

– Dijana me je osvojila skromnošću, ali i fizičkim izgledom koji je svima očigledan i koji mi je, moram da priznam, u svemu tome bio najbitniji. Skromnost me je kod nje odmah kupila, jer nikada nisam želeo da pored sebe imam tipičnu ženu fudbalera koja rasipa novac i ponaša se kao druge.

Sve bi na porodičnom planu bilo idealno za Boška da nije razdvojenosti od svoje žene i dece, koja je nužna zbog posla kojim se bavi. On je već godinu dana zvanično bez kluba, ali vredno i naporno trenira u Beogradu sa svojim privatnim trenerom kako bi u svakom trenutku bio spreman ukoliko naiđe ponuda koja se ne odbija. U njegovom slučaju, takva ponuda, na primer, podrazumevala bi poziv iz nekog švajcarskog kluba. Razlog je jednostavan – u Cirihu živi njegova porodica. Boško smatra da u Beogradu trenutno ima mnogo bolje uslove za pripreme nego u Cirihu, jer tamo nema ni trenera, a stalno bi morao da bude posvećen deci što bi ga remetilo.

– Napravili smo dobar balans. Na svakih dvadesetak do mesec dana odem u Cirih na po pet-šest dana, a i oni često dolaze ovamo – tvrdi Boško, a njegova supruga Dijana, koja je rođena u Cirihu gde žive i njeni roditelji, nadovezuje se na tu priču.

– U Švajcarskoj je malo drugačiji sistem – oni na svakih šest nedelja imaju školski raspust i tako preko cele godine. Onda mi dođemo ovde kad god su deca slobodna. Dečaci više vole kada su ovde jer nemaju nikakvu obavezu i stalno su napolju.

Dijana u Cirihu živi sama s decom, mada su u blizini i njeni roditelji koji joj dosta pomažu, a zaposlili su i ženu koja im je od pomoći u kućnim poslovima. Ona naglašava da su oduvek želeli da njihova deca imaju najnormalnije detinjstvo, zaštićeni od očeve slave:

– Idu u državnu školu i imaju normalan, miran život. Sergejevi vršnjaci u školi znaju ko mu je tata pa ga zapitkuju, ali generalno nisu toliko opterećeni. On ide sam u školu i sam se vraća iz nje. Doduše, blizu je, na nekih petsto metara. To je normalno tamo.

U svađama Dijana nikada ne popušta, uvek ja prvi spustim loptu. Ne volim da se svađam i ona uvek istera svoje

Uprkos tome što često organizuju međusobna viđanja, Bošku ova razdvojenost teško pada.

– Naravno da sam stalno zabrinut i da mislim o njima, ali neprestano se čujemo na "Facetimeu“. To je trenutno tako zbog ovog prelaznog perioda, ali inače nismo ni mi navikli na ovu situaciju – priča fudbaler.

Boško je nedavno proslavio desetu godišnjicu braka s Dijanom. U današnje vreme takve veze zaista su retkost, a posebno kada se gotovo pola vremena održavaju na daljinu.

– U svađama Dijana nikada ne popušta, uvek ja prvi spustim loptu. Ne volim da se svađam i ona uvek istera svoje. I kad je u pravu i kad nije, ide do kraja, a mene to nervira jer nemam energije da se svađam, radije bih je iskoristio na neki drugi način – iskren je Boško.

Kome razdvojenost teže pada, o tome ne mogu da se slože. Dok Dijana smatra da je njemu teže jer nije s decom, on tvrdi da njegova supruga podnosi veću žrtvu zbog toga što sve mora da radi sama, i muške i ženske poslove.

– Meni on mnogo nedostaje u kući i njegovo odsustvo osećaju i deca. Doduše, otkako su se rodili, Boško je imao takav tempo rada da često nije bio kod kuće. Mislim da bi bilo mnogo gore da je ranije bio tu po 24 sata i onda odjednom nestao na duže. Ovako su se dečaci prilagodili situaciji – kaže Dijana.

Slažu se da je upravo skromnost koju propagiraju pravi recept za uspešan brak, ali i razumevanje međusobnih potreba, pa Dijana ne krije da bi i ona volela da se vrati poslu.

– Trenutno sam potpuno posvećena deci. Volim da kažem da sam taksista jer stalno negde vozim Sergeja zbog njegovih obaveza, a planiram da po završetku leta počnem da radim, sve zavisi šta bude s Boškovim planovima – kaže ona a suprug je podržava:

– Mislim da je zdravo da i ona radi, prvenstveno zbog sebe, iako možda objektivno ne mora. Dokona žena u kući nikome ne treba. U životu treba da se napravi ravnoteža.

Bračni par Janković objašnjava kako vidi sebe u budućnosti.

– Želeli bismo da sve ide lagano, nemamo nikakve planove, najbitnije nam je da se volimo. Sve dok bude trajala ljubav, bićemo zajedno. Meni je drago da između nas i posle deset godina ima ljubavi kao prvog dana. To je recept za sreću – priznaje Boško.

Nedavno su proveli i lep odmor u Hrvatskoj, u Šibeniku.

– Naišli smo na veoma lepo odmaralište, a Hrvatsko primorje odgovara nam zbog blizine i lepote. Imam i stan na Majorci koji sam kupio dok sam tamo igrao 2006. godine, pa ponekad odemo i tamo. Plan mi je da u narednom periodu živim na relaciji Beograd–Cirih–Majorka, kada deca malo porastu. Majorku obožavam i tamo se osećam kao kod kuće. Želeo bih da neki deo mog života provedem na tom ostrvu – kaže zgodni fudbaler koji ne želi da otkriva šta će biti ako stavi tačku na fudbalsku karijeru. Kaže da će zauvek voleti Crvenu zvezdu iako povratak u taj klub nije realna opcija, te da mu je ta tema bolna tačka.