Story Café

Biljana Tipsarević: Što sam starija, sve više cenim život i sve ono što mi pruža

Autor: | 07/08/2017

Biljana Tipsarević: Što sam starija, sve više cenim život i sve ono što mi pruža

Ima već nekoliko godina kako Biljanu Tipsarević (34) ne predstavljamo samo kao suprugu našeg poznatog tenisera Janka, već kao uspešnu dizajnerku. Upravo zato, danas razgovori s njom moraju da imaju tri dela – jedan posvećen njenom poslu, drugi životu sa uspešnim teniserom, a treći je rezervisan za priču o ćerkici Emili, koja ima tri i po godine. Budući da smo se s Biljanom sreli neposredno po povratku iz Njujorka, gde je uradila modni editorijal inspirisana lepotom hotela “St. Regis”, razgovor počinjemo impresijama sa snimanja:

– Imala sam utisak kao da sam deo filma snimljenog pre više od jednog veka. U hotelu, koji postoji 125 godina, sve odiše starim njujorškim duhom – počevši od doručka i enterijera, do salona lepote i ličnog batlera. Oseća se posebna doza kulture i tradicije, koju ljubomorno čuvaju. Budući da je elegancija glavna odlika i hotela i mojih novih kreacija, haljine su se divno uklopile u koncept hotela “St. Regis”. Kerolajn Astor, čiji je sin osnovao ovaj hotel, pod njegovim krovom okupljala je njujoršku elitu na takozvanim ponoćnim večerama. Bila su to raskošna druženja na kojima je služeno i do deset različitih jela, a ta ekskluzivna tradicija neguje se i danas, baš kao i ispijanje čaja u pet. Ne smemo zaboraviti ni sjajni, širom sveta čuveni koktel “bladi Meri”, ali ni “oseca”.

Zahvaljujući uspesima naših tenisera, vodeći turniri veoma su gledani, ali ne znamo kako izgleda vaš život dok traju nadmetanja. Šta radite dok je vaš suprug Janko na treninzima i masažama?

– Momci iz naše teniske reprezentacije veoma su dobri drugovi i to ne zato što zajedno provode mnogo vremena. I teniseri iz drugih zemalja imaju sličan program, ali ne druže se toliko. Naši igrači su, baš kao i njihove supruge, kvalitetni ljudi, s kojima se porodično družimo. Mimo njih, mi žene volimo da vodimo naše razgovore, da odemo na ručak, na kafu ili da prošetamo gradom. Pored ekipe iz Srbije, imam divne drugarice iz Nemačke i Amerike, koje su takođe supruge tenisera. Vrlo smo bliske, pa zato slobodne trenutke koristimo da bismo razgovarale, razmenile iskustva ili obišle grad. S obzirom na to da se moja firma podigla na vrlo visok nivo poslovanja, svakog dana, čak i kad nisam u Srbiji, zahvaljujući modernim tehnologijama, određeni broj sati provodim komunicirajući sa svojim sjajnim saradnicima. Budući da u Njujorku nabavljam materijale, dani provedeni u njemu podređeni su planiranju nove kolekcije.

U jednom intervjuu, na pitanje koji je “recept” za skladan brak, odgovorili ste: “Iskrena komunikacija, razumevanje i međusobna podrška, kao i kvalitetno provedeno vreme koje izdvajamo samo za nas dvoje”. Kako organizujete to vaše vreme?

- Kao vojnici, toliko smo organizovani da unapred pišemo gde će ko kada biti i šta će raditi. U ovom periodu života, pri ovoliko brzom tempu, to je jedini način za pronalaženje tog našeg vremena. Naravno, dobar humor i smeh deo su naše svakodnevice.

Vi i Janko postali ste par kada ste imali 21, odnosno 22 godine, što znači da ste sazrevali jedno uz drugo. Kad se osvrnete, ko se više i u kom pravcu promenio u odnosu na ono kakav je bio kad ste se upoznali?

– Ja sam bila mnogo zrelija, a Janko znatno zabavniji. Stalno me je zasmejavao, što čini i danas, ali su se uloge obrnule.

Proslavili ste 34. rođendan 6. jula, a to su prilike kada pravimo male rekapitulacije. Šta vam se najlepše desilo između dva rođendana?

– Mnogo toga. Tog dana ne donosim bitne odluke i ne određujem nove ciljeve, već sam zahvalna što “punim” još jednu godinu, što su uz mene moja porodica i prijatelji i što su svi zadovoljni i nasmejani. Što sam starija, sve više cenim život i sve ono što mi pruža, kako dobro, tako i loše, jer sve su to životne lekcije i iskustva. Na nama je da odaberemo kako ćemo šta doživeti, iz kog ugla gledati i na koji način prevazići.

Budući da smatrate da je vizuelizacija događaja koje priželjkujemo svrsishodna, kako izgleda vaša “slika” za sledećih nekoliko godina?

– Šareno, uz mnogo muzike, putovanja, ljubavi, prijatnih dešavanja na poslovnom planu… Volim lepe stvari, a drago mi je kad vidim lepe žene, naročito u mojim modelima. Radovala bih se kada bih, u nardnih nekoliko godina, svoju novu kolekciju predstavila baš u beogradskom “St. Regisu”. Očigledno sam još uvek sam pod utiscima iz Njujorka. Verujem da će hotel u Beogradu biti spektakularan kao što ga najavljuju, tako da bi ovakav razvoj događaja spojio moju ljubav prema lepom i želju za novim poslovnim dešavanjima.

Šta sve činite da biste imali manekensku figuru?

– Pazim šta jedem, ali ne svakog dana. Jednom ili dva puta nedeljno opustim se uz kolač ili picu. Nikada nisam na dijetama niti se pridržavam nekog režima ishrane, ali izbegavam hleb, sokove i slatkiše, jedem mnogo ribe, povrća i voća, ne mešam proteine i ugljene hidrate. Naravno, treniram, ali ništa specijalno. To činim da bih se bolje osećala fizički i psihički, ali nisam opsednuta svakodnevnim vežbanjem i “trbušnjacima”. Iako moram da priznam da moje drugarice i ja s godinama izgledamo sve bolje, rekla bih da to pre ima veze sa životnim iskustvom i samopouzdanjem, a i više se negujemo.

Nedavno ste na Instagramu objavili video gde je Emili bila razočarana što u avionu ne služe slaninicu za ručak. Znači li to da u vašem domu nema “zabranjenih namirnica”?

– U našem frižideru uvek ima slanine, za koju mislim da je veoma zdrava. I Janko i ja jedemo je kad osetimo da nam pada imunitet. Kod nas nema zabranjenih namirnica, ali ne kupujemo mesne prerađevine i veštačke sokove. Nikad se neće desiti ni da ostanemo bez “kinder jaja”, jer bi Emili dala i Janka i mene za “kinder jaje” i slaninu.

Šta nastojite da naučite Emili u ovoj fazi detinjstva, koje navike da joj “usadite”?

– Emili ima nežnu narav, puna je ljubavi prema svima i veoma je otvorena, čak i prema potpuno nepoznatim ljudima. Vesele je prirode i sportski nastrojena, stalno trči i šutira loptu. Nema ništa damsko i ženstveno u sebi, bar za sada. Pravi je veseljak, uvek joj je do igranja i pevanja. Važno mi je što je kulturna, što ima manire i zna kako i kada treba da se ponaša, učtiva je i blagonaklona prema okolini. Oduvek sam govorila da želim ćerku koja će biti kao moja rođena sestra Jovana, a onda sam dobila Emili koja je isti horoskopski znak kao njena tetka – Jarac/Devica. Iako se ne razumem u horoskope, vidim velike sličnosti, a među izraženije zajedničke osobine spadaju tvrdoglavost i odlučnost, koja me fascinira kod tako malog deteta. Znate onu izreku: „Pazi šta želiš, možda ti se i ostvari”. Ja sam je mnogo puta osetila na sopstvenoj koži.

Kada su vas pitali šta biste, kad biste nekim čudom mogli, poručili dvadesetogodišnjoj Biljani, rekli ste – da bude strpljivija. Gde se najviše ogleda ta vaša nestrpljivost?

– Pogodili ste me baš u “metu”. To je moja najlošija osobina, s kojom se borim već trideset četiri godine. U svemu sam nestrpljiva, baš u svemu.

Kako ćete provesti leto?

– Radno, pa malo s Jankom na turnirima. Nadam se da ću uspeti da ukradem malo vremena za sebe da bih se odmorila i ispunila neka svoja sitna zadovoljstva. Kad počnu prvi mečevi, kreće nalet adrenalina i strastvenog navijanja. Posle toga odvešću Emili na more, pa opet radno, pa opet s Jankom na turnirima i tako ukrug cele godine.