Story Café

Tamara Kalinić: Zakon privlačenja doneo mi je život iz snova

Tamara Kalinić: Zakon privlačenja doneo mi je život iz snova

Naša najuticajnija modna blogerka Tamara Kalinić objašnjava kakav je bio put tokom kojeg je svoj hobi pretvorila u unosno zanimanje, kako izgledaju njeni dani van kamera i zbog čega ne pravi dugoročne planove.

Jedna od najpoznatijih modnih blogerki kojoj je onlajn stranica “Glam&Glitter” donela planetarnu internet popularnost Tamara Kalinić (29) nedavno je boravila u Beogradu, što je bila odlična prilika da se prvi put fotografiše i da intervju za naš magazin. Atraktivna brineta koju najveće svetske “high end” kuće angažuju za svoje projekte već na prvi pogled nas je osvojila svojom harizmom i ljubaznošću. Iako je prethodno spavala svega nekoliko sati, na snimanje je stigla tačno u sedam ujutru, odlično raspoložena, a već u prvim popodnevnim satima letela je za London. Usput nam je ispričala da joj česta putovanja još nisu dosadila, da istinski uživa u poslu koji radi, ali i da je trebalo mnogo hrabrosti da napusti sigurnu profesiju farmaceuta i krene putem neizvesnosti.

Danas spadate u najuticajnije svetske blogerke, jeste li 2011. godine, kada ste pokrenuli onlajn stranicu “Glam&Glitter”, mogli da pretpostavite dokle će vas taj hobi odvesti?

– Pre svega, na sebe ne gledam kao na uticajnu ili poznatu osobu, već kao običnu devojku iz Novog Sada koja je završila farmaciju i voli modu. Čak mi je i čudno kada me nazivaju modnom influenserkom jer zaista nisam očekivala da će se bilo šta od ovoga desiti. Kada sam pokrenula blog, želela sam samo da putem interneta upoznam ljude koji imaju ista interesovanja. Tada niko nije živeo od blogova, tako da nisam ni sanjala kuda će me taj put odvesti, ali zahvalna sam na tome. Trudim se da svoj uticaj iskoristim na dobar način i da promovišem prave vrednosti, a pre svega da pokažem mladim devojkama da ne moraš biti vulgaran da bi bio uspešan.

U intervjuima često ističete da ste od detinjstva voleli modu, jeste li nekada razmišljali o tome da upišete studije koje se tiču te sfere ili ste oduvek znali da ćete nastaviti porodičnu farmaceutsku tradiciju?

– Iako sam volela modu, znala sam da ne želim da budem dizajner, a u periodu dok sam išla u srednju školu nisam ni imala informacije o tome koliko još zanimanja postoji u toj sferi. Zbog toga sam razmišljala o tome da upišem istoriju umetnosti, ali su me roditelji odgovorili i ubedili me da studiram farmaciju koja je bila moj drugi izbor. Odrasla sam u sredini koja je uvek bila usmerena ka egzaktnim naukama, tako da je to bio logičan sled.

Koji je bio prelomni trenutak kada ste odlučili da date otkaz u apoteci i posvetite se samo radu na blogu?

– Dugo sam razmišljala o tome jer je to bio ogroman rizik. Trebalo mi je između šest meseci i godinu dana da donesem takvu odluku. U apoteci me je svakog 26. u mesecu čekala plata dok u ovom poslu nikada ne znate kada će vas neko angažovati. Mnogi moji prijatelji koji su ostavljali stalne poslove zarad svojih blogova, radili su u kafiću ili butiku pa su uvek mogli da se vrate na staro. Kod mene je bila drugačija situacija, pošto sam već bila dobila nekoliko unapređenja u poslu, pa bih ukoliko doživim neuspeh s blogom, morala da krećem od početka u apoteci. Međutim, toliko sam verovala u svoj uspeh da mi je 1. jul 2015. bio prvi neradni dan, a već 2. jula dobila sam angažman za koji je zarada bila dvostruko veća nego moja mesečna plata. Svojim pozitivnim stavom privukla sam baš ono što sam želela.

Kako su reagovali vaši roditelji kada ste se odlučili na takav korak?

– Rekli su mi da sam luda. Postavljali su mi pitanja tipa: “Zašto si se školovala pet godina u inostranstvu i zašto si završila tako težak fakultet ako sada želiš da slikaš selfije po Instagramu?” ili “Da li sam svesna da niko ne živi od hobija?” Smatrali su da ukoliko sam nezadovoljna u apoteci, treba da potražim neki drugi posao u struci. U suštini ih razumem jer sam u to vreme već počela da gradim uspešnu karijeru u farmaciji i taj posao mi je dobro išao.

Šta vam danas kažu?

– Sada je sve potpuno drugačije. Veoma su ponosni na mene, osim što im je čudno to što me ljudi prepoznaju kada zajedno šetamo Novim Sadom.

Kako reaguju Novosađani kada vas sretnu?

– Mnogo volim svoj Novi Sad i presrećna sam kada dođem i kada mi ljudi kažu da su ponosni na mene i da predstavljam svoj grad na lep način. Osećam veliku bliskost s njima.

Često ističete da vam je sestra najveća podrška, da li je ona sa odobrenjem prihvatila vašu odluku o promeni karijere?

– Ništa od ovoga se ne bi desilo bez moje starije sestre, od koje sam od početka imala bezuslovnu ljubav i podršku. Kada sam odlučila da pokrenem blog, ona je smatrala da je to lep hobi i motivisala me da istrajem u tome. Nekako u isto vreme, počela je da se bavi fotografijom, tako da bismo nas dve tokom radne nedelje išle svakodnevno na posao dok smo vikende provodile tako što je ona mene fotografisala u različitim odevnim kombinacijama. Da bi fotografije bile što lepše, odlazile smo u druge gradove i njoj ništa nije bilo teško da uradi kako bih ja imala što bolje slike za blog. Kada sam s njom podelila svoju ideju da napustim apoteku, ali da se plašim da li će mi novi posao doneti dovoljno novca da plaćam račune, pošto mi je nezavisnost vrlo bitna, ona je rekla kako treba da znam da ću uvek imati krov nad glavom. Čvrsto je stala uz mene i verovala je u moje snove i onda kada niko drugi nije.

Posećenost vašeg bloga u početku nije bila velika, da li ste iamli trenutke obeshrabrenosti?

– Bilo je i takvih trenutaka. Trebalo je vremena da moja onlajn stranica dobije na važnosti jer u početku posećenosti gotovo da nije bilo. Međutim, toliko sam uživala u pravljenju sadržaja i smišljanju odevnih kombinacija i lokacija za slikanje da nisam marila za to. Radila sam iz čiste ljubavi i malo-pomalo posećnost je počela da raste, a potom se odjednom desio bum. I sama sam bila iznenađena kojom brzinom je sve počelo da se razvija.

Svako ko prati vaš rad zna da verujete u "Zakon privlačenja", koliko su vam motivacione knjige i govornici pomogli da kreirate sopstveni život iz snova?

– Mnogo. Sve stvari o kojima sam maštala i koje su mi skretale pažnju kada sam bila mlađa uspela sam da privučem. Recimo, sećam se da sam kao student u londonskom “Harrodsu” gledala “Casadei” cipele koje su tada bile popularne, a nisam mogla da ih priuštim dok sam danas jedan od njihovih ambasadora. Imala sam priliku da upoznam celu porodicu koja stoji iza tog brenda koja me mnogo voli. Takođe, oduvek sam volela “Dolce&Gabbanu” i to je jedan od prvih dizajnerskih brendova čije sam stvari kupovala, a sada me redovno pozivaju na svoje revije i oblače me za te prilike.

Kako reagujete na komentare hejtera?

 – Obožavam konstruktivne kritike jer me uvek podstaknu da poboljšam svoj rad tako da ih uvažavam i volim ih više i od komplimenata. Sve ostalo ignorišem. Ako mi neko kaže da sam ružna ili debela, šta ja tu mogu da radim.

Koliko vam znači komunikacija s ljudima koji prate vaš rad?

– Volim da komuniciram s ljudima i odgovaram na sve komentare na “YouTubeu” i trudim se da odgovorim na sve komentare na blogu i na “Instagramu”. Na direktne poruke na “Instagramu” ne odgovaram jer ih ima toliko da je to nemoguće. Ne želim da budem nedostupna za ljude koji vole moj rad, već se vodim svojom idejom s početka blogovanja da želim da steknem prijatelje kroz ovo. I zaista, upoznala sam mnogo ljudi s kojima se družim i taj kontakt s njima zaista mi je bitan.

S obzirom na to da spadate u pionire svog posla, koji su čak mnogi doskoro omalovažavali, možete li da objasnite koliko sati truda stoji iza jednog posta na “Instagramu” ili vloga na “YouTubeu”?

 – Uvek imam jasnu viziju šta želim i kada sam u nekom gradu, tačno znam na kojim lokacijama ću se fotografisati, što znatno olakšava stvari. Ako radimo slikanje za “Instagram” ili blog, ustajemo pre nego što izađe sunce, spremam se i izlazim na ulicu čim svane. To je neophodno iz dva razloga, prvo, izjutra je najlepše sunce, a drugo na ulicama nema ljudi. Samim tim što nam dan počinje u pet sati ujutru, to je već veliki trud. Često me pitaju kako brišem ljude sa fotografija, a istina je da mi uvek slikamo kada su ulice prazne. Imala sam priliku da se fotografišem ispred Ajfelove kule oko koje nije bilo ljudi ili pred praznom Fontanom di Trevi u Rimu. Fotografisanja se uglavnom završe oko 10 sati, a nakon toga sledi bavljenje administrativnim delom posla dok uveče često snimam video-materijal. Za najjednostavniji video na “YouTubeu” potrebno je najmanje šest sati dok nekada klip snimam i dva dana.

Kako birate odevne kombinacije u kojima ćete se fotografisati?

– Ljudi u ovoj industriji vrlo su razumni i kada odem u šourum da izaberem komade, nikada mi niko ne nameće svoje izbore, već žele da uzmem stvari koje su u skladu s mojim senzibilitetom. Kasnije, kada dođe vreme za fotografisanje, uglavnom biram stajlinge u skladu s trenutnim raspoloženjem.

Koliko je život u Velikoj Britaniji uticao na izgradnju vašeg stila?

 – Imam veliku sreću što sam u Britaniji jer se tamo moj stil dosta ističe. Život u toj zemlji uticao je na mene u smislu da sada nešto više eksperimentišem sa garderobom, međutim, ja volim klasične i ženstvene kombinacije dok se ženama tamo uglavnom sviđaju nešto urbaniji “street look”. Zahvaljujući tome, izdvajam se iz mase.

Šta vam se najviše dopada od aktuelnih prolećnih trendova?

– Ovog proleća sigurno ću nositi blejzere koji odlično idu uz džins, kao i lepršave maksi-haljine sa dubokim šlicem. Srećna sam što se trendovi iz sezone u sezonu nastavljaju i što se ne dešavaju konstantno velike promene. To mi daje mogućnost da više nego ikada uživam u modi.

Kako izgledaju vaše odevne kombinacije tokom slobodnih dana?

– Obožavam sakoe, naročito one s potpisom brenda “Balmain”, tako da ih kombinujem sa džinsom i majicama. U zavisnosti od prilike, obujem ili bajkerske čizme ili neke udobne cipele sa petom.

Imate privilegiju da vam najluksuzniji modni brendovi šalju svoje najnovije modele odeće i aksesoara, da li uopšte idete u šoping?

– Bez obzira na svu količinu stvari koje dobijam i dalje imam potrebu da sama kupujem garderobu. Nisam kupoholičarka, ali u svakoj sezoni pronađem nekoliko modela koje želim da imam i za koje znam da ću ih nositi. Najradije kupujem torbe i cipele, ali i farmerke i jakne.

Poklanjate li često garderobu?

– Da, mnogo više volim da poklanjam nego da primam poklone. Svako ko dođe kod mene ima priliku da uzme iz mog ormara ono što mu se dopada. Stvari dajem prijateljima, ali i komšijama koji mi često kažu da ne žele da promene stan samo zato što žive blizu mene.

Daily Mail” je nedavno objavio da imate jednu od najzavidnijih kolekcija torbi u Velikoj Britaniji, jesu li tašne vaš modni fetiš?

 – Jesu, jer smatram da dobra torba i najobičniju odevnu kombinaciju učini posebnom. Iako su mi moje torbe drage, ne gledam na njih kao na eksponate, već ih svakodnevno nosim. Mišljenja sam da se ljudi vole dok se stvari koriste. U mojoj kolekciji ima oko 70 torbi, a da li je ona zaista jedna od najimpresivnijih, ne znam jer nikada nisam videla kakve su zbirke drugih žena.

S obzirom na to da zbog prirode posla često putujete, da li vam u nekom trenutku dosadi "život u koferima"?

– I dalje uživam u putovanjima, a jedini deo koji mi ne prija upravo je raspakivanje i ponovno pakovanje kofera. Međutim, ne žalim se jer su to slatke muke.

Obišli ste mnoge zemlje u svetu, koja je od njih na vas ostavila najjači utisak?

– Zahvalna sam što sam zbog svog posla imala priliku da posetim Južnoafričku Republiku ili Kostariku koja je totalno drugačija od urbanog sveta u kome živim. Mislim da ne bih putovala u Hongkong i upoznala se s tamošnjom kulturom da nije bloga, a najčešće odlazim u Pariz, Milano i Njujork.

Jeste li nekada razmišljali o tome da napustite Veliku Britaniju?

– Ne, to je zemlja u kojoj vidim sebe zbog mnogih mogućnosti koje pruža, ali i zato što su me tamo vrlo lepo prihvatili. Ponekad mi pada na pamet da zbog posla provedem nekoliko meseci u Parizu ili Milanu, ali o definitivnoj selidbi nikada nisam razmišljala.

Na Instagramu imate nešto više od 620.000 pratilaca, što nije toliko velika brojka, a opet sarađujete s najvećim modnim brendovima. Kako to objašnjavate?

– Uvek sam bila izbirljiva i nikada nisam prihvatala poslove samo zbog novca. Moje pravilo broj jedan glasi: “Nikada ne prodati sebe i svoju publiku”. Ljudi koji me prate dovoljno su pametni da bi lako primetili ukoliko bih promovisala stvari koje nisu u skladu s mojim sezibilitetom. Recimo, ja danas oko 80 odsto poslovnih ponuda odbijam. Prvi veliki dizajner s kojim sam sarađivala bio je Mark Džejkobs, a onda sam sve poslove odbijala dok nisam dobila ponudu brenda “Chloe”. Tako sam postavila visoke standarde. Sada radim s brendovima kao što su “Fendi”, “Louis Vuitton”, “Dior”, “Dolce&Gabbana”, “YSL Beauty”... Nedavno sam postala i zaštitno lice “Intimissimia” i “Calzedonie” za britansko tržiše.

Kako planirate da razvijate svoj posao u budućnosti?

– Po prirodi sam spontana osoba, a i industrija u kojoj radim razvija se toliko brzo da je nemoguće praviti dugoročne planove.

Koliko je teško pratiti sve te promene, a ostati svoj?

 – Konstantno se trudim da pravim balans i to je možda najteži deo. Međutim, veoma je bitno pratiti trendove i odgovoriti na njih u pravom trenutku.

Nedavno ste proslavili 29. rođendan. Kakve su bile vaše želje?

 – Ovaj rođendan slavila sam u Srbiji čitavih nedelju dana. Za mene su izlasci u našoj zemlji najbolji na svetu i zato sam htela dobro da se provedem s pravim prijateljima i ljudima s kojima sam se družila i pre nego što sam počela da radim sve ovo. Poželela sam samo da moj život nastavi da se odvija istim tempom i da prepoznam kada je pravi trenutak za naredni korak.

Kakve su vaše privatne želje?

– Porodičan sam tip i volela bih da imam troje dece. Moj posao je takav da mogu da radim gde god da se nalazim, ali isto tako, želim nekada da se smirim. Ne vidim sebe kao osobu koja će celog života samo putovati, već kao nekoga ko će imati porodicu i voditi normalan život. Možda sadašnji posao u budućnosti usmerim u nekom drugom smeru, a svakako imam i diplomu farmaceuta, pa ko zna, možda se vratim tome.