Story Café

Ognjen Amidžić: Prema smrti imam čudan odnos

Ognjen Amidžić: Prema smrti imam čudan odnos

Kao da nemaju pravo na druge emocije i privatne probleme, za komičare obično smatramo da su uvek vedri, kako u njihovom životu nema mesta za setu i da im je svaki dan kao u šou-programu. Voditelj Ognjen Amidžić (42) već godinama svake nedelje uveseljava publiku svojim britkim šalama i nezaboravnim razgovorima sa aktuelnim gostima, ali kada se ugase kamere, on je, ipak, samo čovek. Nemojte se zavaravati – Ognjenu je u životu sledovala čaša žuči, ali ga od drugih, pored nespornog talenta, verovatno izdvaja i sposobnost da iz života uvek izvuče najbolje. Večiti optimista, o svojoj težnji da uvek bude nasmejan i vedar kaže:

– Mislim da sam privatno isti kao na televiziji. Stalno se zezam i to mi je verovatno rođenjem dato. Imao sam srećno, bezbrižno detinjstvo koje mi je dalo klicu sreće i zbog toga sam danas optimističan i trudim se da mi u svemu bude zabavno. Svi koji me znaju od osnovne škole do danas reći će da sam bio isti i da sam takav i pred kamerama.

Imao je srećno detinjstvo, ali tešku mladost. Poznato je da je voditelj sa samo 16 godina izgubio oca, kada je Zoran Amidžić, novinar RTS-a, poginuo na radnom zadatku na ratištu 1991. godine. Ta tema ponovo je probudila emocije u voditelju nakon što je knjiga Nebojše Vukovića "Nebeska redakcija" pokrenula pitanje o nerazrešenim ubistvima 19 novinara u protekle dve i po decenije, u kojoj se pominje i Ognjenov otac.

– Pričao sam s Vukovićem i neke moje izjave stavio je u tu knjigu. Zahvaljujući pojedincima kao što je on, skreće se pažnja na tu temu iako nije rasvetljena 26 godina. Tužna je to priča, kao i knjiga. Iskreno, voleo bih da se sazna ko su odgovorni, ali teško je posle 26 godina dobiti neki odgovor. Svakog meseca koji prođe, šanse su sve manje – priča Ognjen.

Kaže da je oduvek znao da će se baviti televizijskim poslom i da je zanimanje njegovog oca u velikoj meri uticalo na to.

– Novinarstvo je zarazno, i ostaje u porodici, kao i gluma, na primer. Moj otac mnogo je radio i odrastao sam u toj atmosferi. Slušao sam svaki dan praćenje priloga, čitanje vesti i gledao kada se emituje. Tata je to snimao i pratio gde ima grešaka. To je mnogo uticalo na mene i već u petom-šestom osnovne znao sam da napravim reportažu, po sluhu – priseća se voditelj.

Ipak, informativno novinarstvo za njega nije bila opcija i oduvek ga je privlačila zabava, a revolucija koju je tada označio dolazak MTV-ja zauvek ga je opredelila.

– Kada je otac poginuo, obećao sam majci da nikada neću otići u informativu. U trenutku očeve smrti nakupio sam se svega toga i živeo sam sa tim. Ali danas je sve pomešano žanrovski. Vrlo je moguće da ću jednog dana svojim radom dotaći i neku vrstu dokumentarnog programa – kaže Amidžić, koga su mladalački dani obeležili i naterali ga da prerano postane glava porodice.

– Uvek tvrdim da je moja majka sve to podnela herojski i preuzela sve na sebe. Nije dozvoljavala, koliko god to bilo moguće, da sestra i ja odrastemo prerano. U tome je uspela i zahvaljujući njoj, mi smo to prebrodili što je lakše moguće, jer morala je da se sama stara o nama u doba sankcija i sveopšteg ludila, kada se nije znalo šta će biti sutra. Da nismo imali nju, ko zna šta bi bilo sa sestrom i sa mnom u tim jezivim vremenima – iskren je Ognjen.

Očeva smrt donela je ogromnu promenu u Ognjenov život, a kasnije su ga snašli i neki novi gubici, poput preranog odlaska njegovog najboljeg prijatelja Marinka Madžgalja. Međutim, on ima sopstveni mehanizam borbe s tugom.

– Prema smrti imam veoma čudan odnos i ljudi koji su živi u mojoj glavi nikada neće umreti. Te stvari ne doživljavam na standardan način, ne umem da se ponašam s njima i nikada ih ne prihvatim. Kao činjenicu da, ali ne kao realnost. Taj stav daje mi mogućnost da se nosim s tim – objašnjava Ognjen.

Optimista, kakav je oduvek bio, Amidžić sreću pronalazi u sopstvenoj porodici. Pre nepune četiri godine sa suprugom Danijelom dobio je sina Matiju i trudi se da se u ulozi oca ostvari najbolje što ume.

– Nisam strog tata, mada bi trebalo da budem malo stroži. Danijela tu više drži konce u svojim rukama, kao što mislim da majka i treba da radi. Pošto mi je posao takav da često izađem ujutru a vratim se uveče, onda ga se poželim i puštam da mi se penje po glavi – priča voditelj.

Međutim, da li je novinarstvo prava porodična tradicija i da li će se i najmlađi Amidžić okušati u tom poslu, suviše je rano da znamo.

– Rekao mi je pre neki dan da želi da bude ili teniser ili fudbaler ili IT stručnjak. Videćemo naravno, on je još mali i zabavno mu je da sve proba. Šutira loptu, gađa u koš, peva, izvodi razne kerefeke. Neka uživa u detinjstvu, ludo je vreme, biće vremena kada će morati da odluči – kaže Ognjen.

Dok i dalje radi na aktuelnoj sezoni emisije "Ami Dži šou", priprema jubilarnu desetu koja će uslediti od jeseni, ali polako planira i odmor s porodicom.

– Standardno odlazimo u Grčku, tamo nam je najbliže i najlepše. Letovanje podređujemo Matiji i trudimo se da što više dana provede pored vode, da udiše morski vazduh i jod – priča Ognjen. Letovanje će biti i prilika da provede vreme sa suprugom sa kojom je pet godina u braku, ali svaki dan u njemu doživljavaju kao da im je prvi.

– U našem braku postoji mnogo razumevanja sa obe strane i do sada nije bilo većih trzavica. Sjajno funkcionišemo i, što bi rekao jedan moj prijatelj – da je bolje, ne bi valjalo.