Story Café

Nebojša Milovanović: Ne mislim da je hrabrost danas imati troje dece u Srbiji, mada se na to gleda kao na ludost

Autor: | 30/07/2017

Nebojša Milovanović: Ne mislim da je hrabrost danas imati troje dece u Srbiji, mada se na to gleda kao na ludost


Glumac govori o prednostima porodičnog života, kako reaguje na popularnost, na koji način iskazuje svoj patriotizam, da li je potpuno srećan čovek, ali i otkriva kako teče borba njegove najstarije ćerke Vere sa astmom

Nismo bili nimalo iznenađeni kada su nas brojne čitateljke molile da među našim stranicama vide glumca Nebojšu Milovanovića (42). Međutim, on kao da pomalo jeste. Na konstataciju da uprkos stabilnom porodičnom životu i statusu oženjenog muškarca, među ženama ima imidž zavodnika, Nebojša blago podiže obrvu i skromno odgovara da ne zna ni šta ta reč tačno znači. Mi mu ne verujemo, ali ostavljamo stvari na tome. Valjevski pozorišni i filmski glumac ugled je stekao primernim ponašanjem u javnosti, odmerenim izjavama ali i upečatljivom pojavom, pa ne čudi interesovanje ženskog dela populacije za njegov život, ali i svih onih koji cene to što radi na velikom platnu, malim ekranima ili daskama koje život znače. Na svim tim poljima uspeo je da se istakne, pa ga publika voli zbog serija kao što su "Vojna akademija“ ili "Santa Maria della Salute“, filmova "Bure baruta“, "Panama“ ili "Talog“, a u poslednje vreme oduševljava sve one koji prisustvuju njegovoj stendap melodrami. Ova neobična pozorišna forma nosi naziv "Stand down“ i inspirisana je njegovim životom. Ipak, život mu nije ni nalik tužnim pesmama koje izgovara pred publikom. On živi srećnu porodičnu priču, okružen ljubavlju supruge, arhitekte Tijane (37) i svoje troje dece Vere (5), Stojana (3) i Nade, koju su dobili pre godinu dana. Kada je s njima, oseća se kao najpopularnija ličnost na planeti, ali činjenica je da ga posledice slave sve češće sustižu.

Vaša predstava "Stand down“ osvojila je mnoge pohvale ali i nagrade. Pripremajući je, izjavili ste da ste "glumac koga svi znaju ali mu ne znaju ime“. Koliko je ta situacija počela da se menja sa svakom novom ulogom koju imate u najgledanijim serijama RTS-a?

– Jedan od kvaliteta "Stand downa“ i jeste autoironija, tako da sam stavio sebe na tapet za šalu, a onda iz te pozicije drugačije izgleda kada pravite druge šale. Sa gledanošću serija dobija se na širokoj popularnosti, a ko hoće da zna ime i prezime, znao ga je i kada sam pravio neke od prvih uloga.

Da li sebe doživljavate kao zvezdu?

– Ne, pa ja sam na zemlji, zvezde su na nebu.

U kojim situacijama obično osetite popularnost? Da li je to kada odvedete dete u vrtić, na pijaci, na ulici...?

– Igrao sam pre neko veče "Stand down“ na trgu u jednom malom mestu u Srbiji i većinu publike činila su deca koja su samo čekala da se sve završi pa da krene fotografisanje. Ali i to je dobar fenomen, nekada je bila radost što sretnete neku poznatu osobu, a sada je to što ćete imati više lajkova na slici jer ste se slikali s nekim poznatim.

Možete li da kažete nešto o novoj seriji koju snimate?

– Imam zanimljivu ulogu u seriji "Gospođa ministarka“. Režira je Darko Lungulov, a emitovaće se od jeseni na RTS-u, dok pored nje radim na nekoliko projekata o kojima je još uvek rano da govorim.

Donekle su vas pred najširom javnosti definisale uloge u kojima nosite uniformu, poput onih u serijama "Vojna akademija“ i "Čizmaši“. U kakvom izdanju još uvek niste stigli da se prikažete publici a mnogo biste voleli?

– Istakao bih komičnu ulogu u seriji "Andrija i Anđelka“, koja je umnogome različita od drugih, a u pozorištu sam napravio takođe komičnu ulogu u mjuziklu "Ljubav i moda“, tako da nemam problema s definicijom. Definicija se dobija u teretani.

Koliko puta ste zažalili što se glumom bavite u ovoj zemlji?

– Pa, u kojoj bih drugoj? Ovde sam se rodio, ovde poznajem ljude, mentalitet, karakter, znači sve je tu za onoga ko hoće da se bavi svojim poslom ozbiljno i posvećeno.

Da li ste patriota i šta taj pojam znači za vas?

– Patriota sam kada u roku od šest meseci odem na vodopade Nijagare i reku Sopotnicu. Daleko lepše osećam se u prirodi Sopotnice, u seoskom domaćinstvu u razgovoru s domaćinima uz domaće posluženje nego u restoranu i kockarnici u selu Nijagara. To ispričam za novine i onda to smatram patriotskim činom.

Ako govorimo o izumiranju nacije, o kome se dosta priča, vi ste svoj "dug“ prema zemlji zasigurno isplatili. Koliko je hrabro imati troje dece u današnje vreme, u sredini u kojoj živimo?

– Ne mislim da je to hrabrost. Mi imamo nasleđe i sliku iz nekog prošlog vremena o manjim porodicama, a ni broj tri u komunizmu nije bio popularan. I dalje se na porodice s više dece gleda čudno i kao nešto nazadno, a nedavno sam u Parizu primetio da su porodice s troje dece česte i nisam primetio nazadnost tih Parižana, kao ni Francuza generalno. Mogu samo da vam kažem da je lepo kada deca imaju društvo.

Plašite li se zbog toga gde odrastaju, kakvi ljudi želite da oni sutra postanu?

– Kada dobijete decu, postoji briga, zabrinutost. Ali između zabrinuti i pobrinuti, biram reč pobrinuti. Voleo bih da se pobrinem da moja deca izrastu u zdrave, zadovoljne i samostalne osobe.

Kakav ste tata? Jeste li stroži ili popustljiviji od supruge? Uživate li u ulozi oca?

Primenjivali smo razne metode lečenja astme kod ćerke Vere, a ja sam čak i na televiziji pričao o tome u društvu vrhunskih stručnjaka. Njeno zdravstveno stanje ide nabolje

– Niko ne popušta bez saglasnosti drugog. Zajednički gradimo i čuvamo autoritet u odnosu na decu. Pre bih rekao da umem da postavim granicu nego što sam strog. Ali mora da se zna ko je koji čin u kući... i na televiziji.

Da li je dolazak ćerkice Nade učinio da s njom možda ispravite neke greške koje ste pravili s prvo dvoje ili ste s Verom i Stojanom bili toliko dobri da sada s Nadom možete da se nosite i žmureći?

– Nada se sama bori za svoje mesto. Ona je došla u već postojeću ekipu, a mi najviše uživamo u njenoj poziciji bebe, jer znamo koliko to brzo prolazi.

Ako bi vam pripala nagrada za "tatu godine“, zbog čega biste je najviše zaslužili?

– Tata godine je svako ko u svoje slobodno vreme ne ubacuje "neophodne" poslovne sastanke i "neophodna" sedenja s društvom, već to vreme provodi s porodicom, i svaki tata koji svoje brige i probleme ostavlja pred vratima svoje kuće. To su za mene tate godina.

Svojevremeno ste govorili o problemima koji su usledili kada je vaša najstarija ćerka Vera patila od astme. Kakvo je njeno stanje danas i kako ste se suočili s tom situacijom?

– Tu smo se dosta pobrinuli. Primenjivali smo razne metode lečenja, a tata je čak i na televiziji pričao o tome u društvu vrhunskih stručnjaka. Njeno zdravstveno stanje ide nabolje, hvala na pitanju.

Čini se da sa suprugom Tijanom odlično funkcionišete. Kako troje dece utiče na jedan brak, iz vašeg iskustva?

– Sve su to nove situacije na koje par mora u hodu da daje odgovore, prilagođava se, zauzima stavove. Broj članova porodice ima i nema mnogo uticaja na odnose supružnika.

U braku ste sedam godina. Možete li da se prisetite perioda upoznavanja i da li ste morali da pokažete svoju romantičnu stranu da biste je osvojili?

– Što se tiče osvajanja, tu su stvari drugačije tekle. Tijana je mene osvojila svojom prirodom, posebnom običnošću a ne neobičnom posebnošću, pogledima na svet.

Da li ste ispunjen i srećan čovek ili spadate u one kojima uvek još nešto malo fali?

– Ima jedan savet od mudrih ljudi, da i kada si potpuno srećan i zadovoljan, ne bi bilo loše da imaš neki kamenčić u cipeli koji će te žuljati.

Kakvi ste u društvu prijatelja? Možete li nam otkriti kako vas oslovljavaju? Da li su oni pretežno iz glumačke branše ili je to predrasuda koju ima dobar deo javnosti?

– Mislim da svi glumci imaju dosta prijatelja među drugim profesijama. Mnogo vremena provodimo čekajući na snimanjima, u pozorištu na probama i odlično se zabavljamo, tako da valjda odatle potiču te predrasude.

Što se tiče osvajanja, tu su stvari drugačije tekle. Supruga je mene osvojila svojom prirodom, posebnom običnošću a ne neobičnom posebnošću

Da li je postojao momenat u vašem životu u kome ste mislili da odustanete od svega?

– Ne, nisu dobra ni mala odustajanja, a kamoli od svega.

Gde vidite sebe za deset godina? Da li će vam tada porodica biti još veća?

– To zaista ne bih znao da kažem. Ako imate nekoga ko se bavi horoskopom i kome verujete, to možete proveriti. Ja to zaista ne znam.